Search
Close this search box.

Seksualno i reproduktivno zdravlje Romkinja: Neke ginekološki pregled nisu obavile 25 godina

Podijeli članak:

„Ja sam se porodila prije 25 godina i nakon toga nisam otišla ginekologu nijednom. Nije mi bilo potrebno i nisam otišla, a treba. Treba voditi kontrolu“, kaže Tahirović za Buku.

Sadih Dervišević, glavna sestra Zavoda za zdrastvenu zaštitu žena i materinstva Kantona Sarajevo kaže da žene iz opšte populacije ne obavljaju ginekološke preglede u ono mjeri u kojoj bi trebalo, ali da je to posebno izraženo kod žena romske nacionalne manjine.

„Romkinje zaista rjeđe dolaže na preglede. One dolaze u trudnoći, neposredno bez porod, ali mimo toga zaista rijetko“, rekla je Dervišević za Buku.

Razloga je više, a dominiraju nedostatak eduakcija, informacija i svijesti o važnosti seksualnog i reproduktivnog zdravlja.

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije iz 2006. reproduktivno zdravlje podrazumijeva da su ljudi u mogućnosti da imaju zadovoljavajući i bezbjedan spolni život i sposobnost da imaju potomstvo, kao i slobodu da odluče da li će ga imati, kada i koliko često.

U skladu sa tim je i pravo žene i muškarca da budu informisani, da imaju pristup bezbjednim, efektivnim, dostupnim i prihvatljivim metodama planiranja porodice po svom izbor, i pravo na adekvatne usluge zdravstvene zaštite.

„Ukoliko posmatramo definiciju da je reproduktivno zdravlje stanje psihičkog, fizičkog blagostanja uslovljenog socijalnim blagostanje onda možemo pretpostaviti koliko imaju preduslova da vode računa o reproduktivnog zdravlju. Ta skupinama je na marginama. Među romskom populacijom nema dovoljno informacija, neću reći da su nezainteresovane jer je svaki čovjek zainteresovan za svoje zdravlje“, objašnjava Dervišević.

Dodaje da su unazad dvije godine u Kantonu Sarajevo provodili skrining programe, ali da se Romkinje nisu prijavljivale.Dodaje da sve žene u Kantonu Sarajevu u trudnoći, bez obzira imaju li zdravstveno osiguranje, imaju pravo na puno zdravstveno osiguranje tokom trudnoće i pola godine nakon poroda.

„Nemamo još tu svijest kod žena Romkinja da moraju svake godine otići na neki pregled. Da se moraju pregledati, da je to ko neka obaveza. Pola nas nema osiguranja zdravstvenog pa valjda radi toga“, kaže Tahirović.

U sarajevskoj opštini Centar prema usmenoj izjavi koju smo dobili, kažu kako svi stanovnici imaju pravo na zdravstvenu zaštitu.

S godinama se mijenja i svijest žena Romkinja, a to pokazuju i podaci kojima raspolaže Indira Bajramović predsjednica Udruženja žena Romkinja “ bolja budućnost” iz Tuzle koje godinama ženama plaća sve neophodne preglede, ali ih i godinama i edukuje o ovoj temi.

„Žene su se zaista osvijestile. Mi smo sa njima u zajednici, one nama dolaze, mi za njih plaćamo te preglede, ultrazvuka, mamograifje, ako treba i terapija, mi i to radimo, i radimo to i danas jer sreća pa ima donatora koji prepoznaju ovu potrebu“, kaže Bajramović.

Njihov trud na podizanju svijesti nije bio uzaludan.

„Mogu reći da smo spasili mnoge živote“, dodaje Bajramović.

Briga o seksualnom i reproduktivnom zdravlju neophodna je i više razloga, a primat je svakako prevencija bolesti čija rana faza otkrivanja najčešće znači i velika šansa za ozdravljenjem.

„Dosta žena ne bi trebalo da dobiju karcinom grlića materice ako urade bar jedom godišnje papa bris, to je jedna od primjera zašto bi trebalo da se jave. Romkinje uglavnom dolaze u trudnoći što je poražavajuće, trebaju voditi računa o zdravlju i van trudnoće. Pregledi su bitni i zbog prevencije spolno prenosivih bolesti, izbjegavanja drugih nelagoda koje žene imaju vezano za reproduktivni sistem. To je dovoljan razlog da svaka žena Romkinja treba raditi preglede i javljati se ginekologu“, dodaje Dervišević.

Važnost seksualnog i reproduktivnog zdravlja prepoznao je i Evropski parlament koji je 2021. donio Rezoluciju o stanju u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU-u u kontekstu zdravlja žena kojom poziva države članice da uspostave učinkovite strategije i programe nadzora kojima se garantuje univerzalni pristup cijelom nizu visokokvalitetnih i dostupnih usluga seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava te ostvarivanje tih prava.

„U skladu s međunarodnim zdravstvenim standardima, bez obzira na finansijske, praktične i društvene prepreke te bez diskriminacije, s posebnim naglaskom na marginalizovane grupe, uključujući, ali ne ograničavajući se na, žene pripadnice etničkih, rasnih i vjerskih manjina, migrantice, žene iz ruralnih područja i najudaljenijih regija u kojima geografska ograničenja sprečavaju direktan i neposredan pristup takvim uslugama, žene s invaliditetom, žene bez zdravstvenog osiguranja, LGBTI osobe te žrtve seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja“, navedeno je u rezoluciji.

Decentralizovan zdravstveni sistem, različite prakse lokalnih zajednica u BiH jasno ukazuju da žene, posebno žene Romkinje i ostale marginalizovane grupe, nemaju jednake uslove za ostvarivanje zdravstvene zaštite, a samim tim ni društvene preduslove za seksualno i reproduktivno zdravlje.

 

 

(Buka)

Podijeli članak:

Drugi su čitali

Pročitajte još članaka