Desi se čujem neku kratku priču,izreku, poslovicu, misao ili pjesmu i to me satima prati, danima . Vrti se u glavi ne pusta, nekad je to razbibriga, nekad melem, može biti čemer, ili nesanica. Šta naiđe.
Ovaj put je pjesma “S one strane Plive” , sjetna sevdalinka, odnekud I nekad došla u Jajce , ostala zauvijek zajedno sa svojom sjetom da podsjeća da je ”svaka tuđa zemlja, tuga golema.”
Pregolema.
Al’ ja neću danas o tome, ni o pretpostavkama otkud ona na obale Plive, iako bi i to mogla biti zanimljiva priča.Neću u dublju analizu jezgrovitih stihova gdje je riječima tijesno a mislima preširoko, notama koje milozvučno ranjavaju i miluju dušu. Tako, dok slušamo, spopadne mas laka tuga i lijepo nam u isto vrijeme.
Pjesma je u tradicionalnom decoru: gajtan travi po kojoj pasu ovce i čuva ih pastir-momče,za koga je taj kraj, ta zemlja tuga golema. Kao sto je i svakom od nas u tuđini.Mene danas zanima “gajtan trava”???
Čuj gajtan trava. Živio sam dvije decenije u Jajcu,pored čarobne Plive i nikad ne saznah kakva je to trava.
Živio sam i još duže u drugim domovinama i drugim zemljama i osim pomenute pjesme nigdje više nit’ ćuh , nit’ vidjeh ništa o gajtan travi. Sad pitam sveznajući “google”… i kaže da pojma nema, nauku o biljkama botaniku pitam ne zna, a pjesma zna.
Kad pjesma kaže da zna onda mora da ima takva gajtan, a to znaci lijepa, tanka, nježna, kao svila meka. Jer da tako nije ne bi mogla ni ući u pjesmu, pjesma svašta neće. Gajtan travu ne možeš slikati, nema je pod tim imenom u nauci, nema ličnu kartu, samo u pjesmi živi i to samo u gore pomenutoj, samo s one strane Plive (ili s one strane Jajca).
Pjesma ne kaže s koje tačno strane Plive : s lijeve il’ desne, sa sjevera il’ juga, sto će reci svejedno je: s bilo koje. sa svih strana.
Dakle, gajtan trava je veoma uspjela metafora; strunjači i narod će joj dati i davati drukčije nazive, a pjesma će i dalje tjerati svoje.
