Svakog mjeseca u 2024. godini, jedna žena u Bosni i Hercegovini izgubila je život zbog rodno zasnovanog nasilja. U isto vrijeme, SOS linije za prijavu nasilja primile su više od 17.000 poziva u posljednje tri godine, pokazujući koliko je problem duboko ukorijenjen i koliko žena traži pomoć u tišini. Dok se ovaj problem često prepoznaje u statistikama, iza svake brojke stoji život, porodica, i zajednica koja trpi posljedice. Preživjele nastavljaju dalje s ožiljcima koje društvo rijetko vidi, dok su one koje nisu preživjele postale dio sumorne statistike koja se ne mijenja.
Posljedice femicida ne pogađaju samo žrtve već i njihovu djecu, koja nakon ubistva majke ostaju bez sigurnog porodičnog okruženja. Mnoga djeca završavaju u sistemu socijalne zaštite, u domovima za nezbrinutu djecu ili kod hraniteljskih porodica, dok se suočavaju s teškom traumom i nesigurnom budućnošću. U isto vrijeme, djeca često nisu prepoznata kao žrtve koje trebaju posebnu zaštitu, pa su psihosocijalni programi u ovakvim slučajevima rijetki i neprilagođeni djeci sa traumatskim iskustvima, ostavljajući ih bez adekvatne podrške u procesu oporavka.
Jedan od načina za poboljšanje sistema zaštite jeste osluškivanje glasa mladih. Prema podacima iz UNICEF U-Report ankete o rodno zasnovanom nasilju u Bosni i Hercegovini, u kojem je učestvovalo 325 mladih osoba, većinom žena (69%) i mladih u dobi od 15 do 25 godina, više od 58% ispitanika smatra da je edukacija ključna za prevenciju nasilja, dok je tek 14% istaklo važnost poboljšanja zakonskih okvira. Ove brojke govore mnogo o sistemskim izazovima – obrazovne institucije se rijetko bave ovom temom jer je „previše osjetljiva“, nastavnici nisu obučeni za vođenje ovih razgovora, a mnogi mladi smatraju da ne postoji dovoljno interesa za temu. No, može li biti opravdanja za šutnju kada znamo koliko je žena i djece pogođeno ovim problemom? …
federalna.ba/UNICEF
