Mogućnost usvajanja Rezolucije o genocidu izazvala je pravu buru u političkoj areni – kako u Bosni i Hercegovini, tako i u susjednoj Srbiji – iako je genocid u Srebrenici potvrđen brojnim sudskim presudama. Nacrt Rezolucije bit će predstavljen večeras, a njeno usvajanje očekuje se sljedećeg mjeseca.
U državi gdje se skoro 29 godina poslije rata posmrtni ostaci ubijenih žrtava genocida pronalaze desetinama kilometara od mjesta ubistava, a stotine i stotine porodica i dalje traga za kostima svojih najmilijih, mogućnost označavanja 11. jula kao Međunarodnog dana sjećanja na žrtve genocida u dijelu javnosti tumači se kao etiketiranje srpskog naroda kao genocidnog. To je glavni argument onih koji se protive usvajanju Rezolucije.
Historičar Milan St. Protić kaže da je sve to manipulacija.
“Nema tu ničeg ozbiljnog, niti opasnog. Manipulacija da bi se učvrstila vlast jednog autokrate tamo u Banjaluci i drugog ovdje u Beogradu. Mnogi se u to njihovo kolo hvataju”, dodaje Protić.
U sjedištu UN-a u 22 sata po našem vremenu bit će predstavljen nacrt Rezolucije. Podrška stiže s brojnih strana, pa su mnoge države kosponzori. Burne reakcije zbog potencijalnog usvajanja Rezolucije, smatra direktor Memorijalnog centra, pokazuju nervozu i otpor zbog toga što će se taj dio historije učiti iz presuda Međunarodnog suda pravde.
Bodo Weber, politički analitičar iz Berlina, ne vjeruje da će retorika kakvu čujemo od Dodika, a koja je zapravo “vraćanje u 90-te u vrijeme genocida u Srebrenici” imati veći utjecaj. Smatra da bi veći utjecaj moglo imati lobiranje od strane Vučićevog režima, Rusije i možda Kine.
Sudski proces utvrđivanja krivične odgovornosti za genocid trajao je duže od dvije decenije. Radislav Krstić, zamjenik komandanta Drinskog korpusa VRS prva je osoba osuđena za genocid na 35 godina zatvora. Zapovjednik VRS, Zdravko Tolimir, odgovoran za obavještajne poslove, dobio je doživotnu kaznu zatvora, kao i Radovan Karadžić, vrhovni komandant VRS-a. I komandant Glavnog štaba VRS-a osuđen je na doživotnu kaznu zatvora. Upravo Ratko Mladić 1992. godine znao je da će postavljeni vojno-politički ciljevi rezultirati genocidom:
“Mi ne možemo očistiti niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu. Pa to je, to neće, ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je lјudi genocid.”
Šta Rezolucija znači za preživjele žrtve?
Hiljade preživjelih zbog toga su lišeni ljubavi i nježnosti svojih bližnjih. Otpor zbog Rezolucije dodatna im je sol na ranu. Rijetki su pokajnici među onima koji su činili najstrašnije zločine. Dražen Erdemović vojnik 10. diverzantskog odreda VRS jedan je od njih.
“Zbog moje duše, mog poštenja, zbog žrtava. Zbog svega”, poručio je.
Zbog žrtava se najavljuje donošenje Rezolucije, navode predlagači. Dok se iz susjedne Srbije čuju riječi osude, drugačija poruka dolazi od predsjednika Hrvatske, Zorana Milanovića:
“Rezoluciju u UN-u podržavam. Što se tiče Dodika on pretjeruje cijelo vrijeme, ja ga svaki put upozorim da to ne radi, ali tog čovjeka se i dalje može imati… Mislim, on je predstavnik Srba.”
Rezolucijom će se, ukoliko bude usvojena, također naglasiti važnost okončanja procesa pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici. U isto vrijeme svjedočimo kulminaciji negiranja genocida i osporavanja usvajanja Rezolucije. Preživjele žrtve kažu da će za njih Rezolucija biti moralna satisfakcija.
(N1)