Oko 32.000 radnika/ca u BiH zaposleno je u sektoru tekstila, odjeće, kože i obuće (TOKO), a iako ovaj sektor učestvuje sa sedam-osam odsto u ukupnoj spoljnoj trgovini te je snažno integrisan u evropske lance nabavke, oni su među najslabije plaćenima u oblasti industrije.
Istraživanje otkriva stanje u sektoru
Pokazuje to novo istraživanje koje predstavlja sveobuhvatnu analizu stanja u sektoru TOKO u BiH, koje su izdali Helsinški parlament građana Banjaluka i Udruženje za socijalni, kulturni i kreativni razvoj ZORA.
Poseban fokus ovog istraživanja je na radnim uslovima, nivou plata, sigurnosti zaposlenja, sindikalnim pravima i izazovima koje donosi klimatska i ekonomska tranzicija.
Kako navode, iza statističkih pokazatelja stoji industrijski model koji je dominantno zasnovan na tzv. lohn proizvodnji – sistemu dorade u kojem domaće fabrike obavljaju radno-intenzivne operacije za strane brendove, dok najveći dio dodane vrijednosti ostaje izvan zemlje.
“Upravo taj strukturni okvir čini pozadinu radnih i socijalnih problema koje istraživanje dokumentuje. Iako zakonodavstvo predviđa 40-satnu radnu sedmicu kao standard, praksa pokazuje znatno fleksibilniju i intenzivniju organizaciju rada. Periodi povećanih narudžbi, naročito pred sezonske kolekcije, rezultiraju produženim radnim sedmicama od 45 do 48 sati, uz radne subote i povremeno nedjelje”, stoji u ovom istraživanju.
Plate na dnu industrijske ljestvice
Istaknuto je da se jedan od centralnih i najzabrinjavajućih nalaza istraživanja odnosi na duboki jaz između zakonski propisane minimalne plate te onoga što radnici i radnice sami definišu kao dostojanstvenu platu.
“Terensko istraživanje provedeno je u šest fabrika. Neto plate u istraženim fabrikama kreću se između približno 480 i 610 evra mjesečno, uz rijetke slučajeve koji dosežu 650 evra. Ovaj raspon sistematski smješta TOKO radnike i radnice pri dno nacionalne raspodjele dohotka, unutar najniže plaćenih industrijskih grana u zemlji”, naglašeno je.
Jedna radnica (49) u proizvodnji odjeće, koja je anketirana, istakla je da je njena plata taman tolika da ne budu gladni.
“Moja plata je taman tolika da ne gladujemo, ali ne i dovoljna da živimo kao normalni ljudi. Ako se desi nešto neočekivano, izgubljeni smo”, rekla je ova radnica.
Klimatske promjene dodatno pogoršavaju uslove
Istraživanje pokazuje da koncept pravedne tranzicije mora uključiti i TOKO sektor, a, kako se navodi, klimatske promjene već imaju direktan uticaj na radne uslove, naročito kroz toplotne valove koji pogoršavaju uslove rada u proizvodnim halama.
“Bez sistemskih intervencija – povećanja plata prema referentnoj dostojanstvenoj vrijednosti, jačanja inspekcijskih mehanizama, stvarne zaštite sindikalnih prava i odgovornijeg ponašanja globalnih brendova – TOKO sektor će ostati zarobljen u modelu niske dodane vrijednosti i visoke socijalne ranjivosti”, istaknuto je.
Preporuke za poboljšanje stanja
Date su i preporuke za vlade i kreatore politika, brendove i trgovce, te poslodavce u BiH. Između ostalih, vladama je preporučeno da posmatraju proizvodnju odjeće i obuće kao integrirani TOKO sektor i razvijaju strategije koje odražavaju zajedničku radnu snagu i lance nabavke. Takođe, i da ojačaju inspekciju rada povećanjem broja zaposlenih i resursa, s fokusom na neplaćeni prekovremeni rad, zloupotrebu ugovora na određeno i neplaćanje doprinosa.
Poslodavcima u TOKO sektoru su dali preporuku da postepeno povećavaju minimalne plate i smanjuju zavisnost od prekovremenog rada i proizvoljnih bonusa, te prekinu sa zloupotrebama vezanim za prekovremeni rad i ugovore na određeno, kao i da ulažu u sigurna radna mjesta otporna na vrućinu, uz adekvatnu ventilaciju, pauze za odmor i zaštitnu opremu.
