Search
Close this search box.

Prvenstvo BiH je poligon za političko iživljavanje, Borac se neće zaustaviti

Podijeli članak:

Okončana je još jedna sezona domaćeg nogometnog šampionata u kojoj je Borac došao do titule uz svesrdnu sudijsku pomoć i krađu koju su nijemo posmatrali svi ostali klubovi. I dok je naredne sezone pompezno najavljeno uvođenje VAR-a, jasno je da ni to neće spriječiti banjalučki klub nastavi tamo gdje je stao. Sve dok ostali šute i ne poduzmu konkretne korake.

U Premijer ligi BiH koja od nedavno nosi naziv WWin liga BiH tokom proteklih dvadesetak godina gledali smo sve i svašta, uključujući i brojne sudijske lakrdije i krađe u korist nekih klubova.
Lobiranje i borba za utjecaj među ljudima u “crnom” uvijek su bili prisutni, ali nikada niko nije tako bahato i besramno, na očigled kompletne javnosti, imao sudijsku protekciju i pomoć kao Borac ove sezone.U prošlosti nije bilo TV prijenosa kao danas, pa se u medijskom mraku ponešto moglo i sakriti. Tokom godina uz više prijenosa poboljšalo se i domaćinsko suđenje koje je bilo rak rana bh. nogometa, ali sve je to bilo kratkog daha.

Dolaskom nove garniture Nogometnog saveza BiH na čelu s nekadašnjim predsjednikom Borca Vicom Zeljkovićem počela je i nova era. Era poslušnika, podanika, izdajnika i beskrupoloznih anonimusa u NS BiH koji odlučuju u sudbini našeg nogometa, uključujući članove Izvršnog odbora i Komiteta za suđenje iz Federacije BiH koji su direktni saučesnici u ovome što danas gledamo.

Borac je prije dolaska Zeljkovića na čelo kluba dva puta ispao u niži rang u samo tri sezone, a u Evropi je posljednji nastup zabilježio 2013. godine.

A, onda je počela najuspješnija era u historiji kluba.

Zeljković je na čelo Borca došao 2018. godine nakon čega su se Banjalučani ekspresno vratili u elitu. Naredne sezone, prije trećeg kruga šampionata, prvenstvo je prekinuto zbog koronavirusa i to u trenutku kada je Borac bio četvrtoplasirani, što im je osiguralo plasman na evropsku scenu.

U martu 2021. godine Zeljković je postao novi predsjednik NS BiH. Borac je polusezonu okončao sa zaostatakom od 13 bodova u odnosu na Sarajevo i na kraju je postao prvak.

Sudije su odradile svoje tamo gdje je to bilo potrebno, ali ruku na srce, titulu im je isključivo poklonilo Sarajevo koje se poput nekog amaterskog kluba raspalo u drugom dijelu sezone, a Borac je objeručke iskoristio poklon.

Naredne dvije sezone Zrinjski je bio jednostavno prejak za sve, pa se Borac morao zadovoljiti trećim i drugim mjestom što im je donijelo plasman u Evropu, ali ne i u potpunosti zadovoljilo njihove apetite. Na kraju prošle sezone tadašnji predsjednik Milan Tegeltija slavodobitno je poručio da će Borac ove sezone biti prvak BiH.

I tako je i bilo. Politički projekat iz Banje Luke, potpomognut kvislinzima iz Federacije BiH u raznoraznim komisijama NS BiH, pobrinuli su se za to.

Nakon glatkog poraza na početku sezone na Grbavici od Željezničara 2:0 u Borcu su vidjeli da je vrag odnio šalu, pa su se brže bolje pobrinuli za zamijene domaćinstva uz saglasnost NS BiH u utakmicama protiv Sloge i Zvijezde 09.

Uz četiri uzastopne domaće utakmice dobili su priliku da dodatno uigraju rekonstruisanu ekipu i dobiju dodatni mir. A onda je počeo cirkus. Tamo gdje nisu mogli lako pobijediti, sudije od zadatka su bile tu da pomognu Borcu.

Teško je i nabrojati u koliko je utakmica Borac bio direktno “poguran” i to na najbezobrazniji i najbahatiji način dok su nas uvjerali da je to samo plod naše mašte i da ne poznajemo pravila nogometa i suđenja.

Suspendovanih sudija nakon bezbrojnih lakrdija nije bilo, uzalud su bili i TV prijenosi, jer sramotno suđenje u korist Borca postalo je “modus operandi” i borba s vjetrenjačama.

Vrhunac je bila utakmica između Borca i Igmana u pretposljenjem kolu, kada se Aleksandar Njegomirović s pomoćnicima klasičnom pljačkom pobrinuo da Borac u posljednjem kolu na Grbavici protiv Željezničara ne daj Bože odlučuje o tituli prvaka.

I tako je Borac zauzeo prvo mjesto na tabeli zahvaljujući sudijskim lakrdijama, iako pošteno govoreći banjalučka ekipa posjeduje kvalitet da se i bez takve vrste pomoći bori za naslov, što dodatno baca mrlju na sve ono što su napravili tokom sezone.

Ostali klubovi su šutjeli, svjesni svoje nemoći i neznanja da pruže bilo kakav otpor nepravdi.

Tek je Sarajevo pokušalo dići glas, ali u trenutku kada je sve postalo nevažno i izgubljeno za njih, bez ikakvog konkretnog efekta. Umjesto podrške ostalih klubova, bili su ismijani, a bolje i nije moglo biti, jer su i sami zatvorili oči na ono što se događalo dok im voda nije došla do grla.

I dok preostali klubovi nemaju ni finansijsku ni političku moć, kao ni kadrovsku organizaciju da dignu glas, iznenađujuća je šutnja Zrinjskog. Klub koji u najmanju ruku ima jednak status i naklonost u NS BiH kao i Borac, ali koji sve radi mnogo suptilnije i tiše, ni u jednom trenutku nije dao doznanja da je zbog sudijske lakrdije u korist Borca ove sezone ostao bez titule.

Zrinjski je i ove sezone pokazao da je daleko najbolji i najorganizovaniji klub u BiH i vjerovatno bi bio prvak čak i u neregularnim okolnostima da nije platio ceh igranja Evrope, ali nakon dvije uzastopne titule vjerovatno se nisu željeli zamjerati nikome, znajući da će se i oni itekako pitati narednih sezona.

U dva najveća bh. kluba Sarajevu i Željezničaru vlada takav raspad sistema i anarhija da su apsolutno nebitan faktor u priči u kojoj je domaće prvenstvo postalo poligon za političko iživljavanje.

Još jednom se potvrdilo da je sport u Bosni i Hercegovini potpuni odraz stanja u kome se naša država nalazi i najefikasniji način demonstracije sile i političke moći.

Ali, dok se mnogo važnija pitanja poput državotrvornosti ostavljaju po strani, ne treba čuditi ni pasivnost da se nešto promjeni u sportu. Pokušaj podjele i destabilizacije BiH je realnost u sportu, pogotovo u nogometu.

Iako postoje mehanizmi da se samovolji i bahatosti u NS BiH stane u kraj, pitanje je da li postoji stvarna volja i želja klubova i pojedinaca da toga dođe.

Famozno i dugo spominjanjo Udruženje prvoligaša bilo bi prvi korak ka ozdravljenju domaćeg šampionata, no realnost je da će i tu politika umiješati prste i još dugo će krojiti stvarnost bh. sporta.

I nema potrebe bilo koga uvjeravati da će biti bolje, jer sveprisutni slab zakonodavni okvir i naš mentalitet, osudio nas je istinu življenja na ovim prostorima. Spasa nema, propasti nećemo…

 

 

(Klix)

Podijeli članak:

Drugi su čitali

Pročitajte još članaka

Vlasti u Grčkoj jučer su zatvorili arheološki lokalitet Akropolj, jer je tu zemlju zahvatio...

Novi izvještaj Boston Consulting Group, The Network i The Stepstone Group, a u koji...

Netflixov šestodijelni dokumentarac “Hitler and the Nazis: Evil on Trial” postavlja pitanje da li...

Bh. nogometni reprezentativac Amar Dedić jedna je od želja italijanskog prvoligaša Napolija koji je...

Osigurati transparentnost finansiranja političkih stranaka u Bosni i Hercegovini. Tako glasi jedan od 14...

Policija u Doboju sumnjiči najmanje dva izvršioca za krivično djelo teška krađa nad privrednim...