Šejh Mustafa ef. Čolić je jedan od najpoznatijih i najmarkantnijih duhovnjaka jajačkog kraja, iako sam nije rođen na ovim prostorima. Na zanimljiv i doživljen način Ibrahim ef. Babić govori o svojim susretima sa Muderrisom, kako je ef. Čolić imao nadimak.
Promotori, šejh Ramiz ef. Bećirović i sam autor ef. Babić, i sami su učenici ef. Čolića, a govorili su o njegovom svakodnevnom životu i mudrostima koje su iz njega izvirale, njegov fizički izgled i mentalnu čvrstinu.
– O samoj knjizi neću puno pričati. Ona je nastajala u dugom nizu godina. Neke stvari i događaje bilježio sam preko 15 godina, pa se kasnije dopunjavalo. Rijetki su ljudi u bilo kojoj vjerskoj zajednici, koji čisto i poputno bili opredijeljeni za Boga, Pejgambere i samu vjeru. U njegovom vrjednovanju nije ništa bilo nacionalno, jer to nema nikakve dodirne tačke s Bogom. U postulat vjerovanja ako se ubaci nešto nacionalno bio kojeg naroda, gotovo je sve onda. Takav je bio šejh Čolić koji nikada nije gledao interes niti je bilo tendencije za to, rekao je ef. Babić koji je prije rata svoj imamski posao obavljao u Divičanima.
Šejh Bećirović je istakao, da iz zajedničkih druženja sa šejhom rahmetullahi alejhi Čolićem mogao navesti mnogo primjera njihove vezanosti. Neizmjerno su ga voljeli, cijenili i poštovali, a i on istom mjernom njima uzvraćao.
Šejh ef. rahmetullahi alejhi je i tada iako u poodmaklim godinama lijepo izgledao, uvijek uredan i naočit. Njegov ten je blistao, a obrazi su mu uvijek bili rumenkasti. Jedan Iranac je sjedio blizu njega i pažljivo slušao šta on govori te bi ga svakih desetak minuta ljubio u ruku diveći se onome što on govori. Nakon odlaska Iranaca ušao je jedan čovjek sa svojim sinčićem koji je imao oko desetak godina. I oni su čestitali Bajram poljubili šejha ef. u ruku, a on je pretraživao džepove da bi tek u džepu od košulje našao jednu novčanicu kojom je darovao dječaka koji ga je poljubio u ruku
Ova promocija knjige održala se u sklopu šestog dana “Plivskih omaha” u Jajcu.
Šejh Čolić nerijetko je ponavljao da je došlo vrijeme za sintezu naučnog i vjeronaučnog znanja, za ponovno uspostavljanje braka između ovih dvaju znanja, a njegova djela i usmena izlaganja bili su najbolji pokazatelj da je taj brak još uvijek moguć.
Njegova grandiozna pisana djela ostat će kao trajni spomen na duhovnog velikana koji je cijeli život obavljao imamske dužnosti, a u isto vrijeme prevodio i tumačio klasična djela islamske duhovnosti.
Danas u Jajcu, gradu u kojem je Šejh Čolić proveo skoro cijeli svoj radni vijek, jedna ulica nosi njegovo ime.
(Jajce Online)
