Priča naše sugrađanke Minke Vunić – Velić pod nazivom “Balkanska uvjerenja”, objavljena je u Planjaxovoj zbirci priča za djecu i omladinu. Kako ističe sama autorica, ova priča je “za djecu edukativna, mlade potiče na razmišljanje, ali odrasli tek mogu shvatiti kakve veze imaju balkanska uvjerenja objašnjena u razgovoru između psa i mačka”.
U nastavku pročitajte nagrađenu priču:
BALKANSKA UVJERENJA
I da se zakunem, znam da mi nećete povjerovati u istinitost ove priče. Pred mojim očima se odigrala jedna žestoka prepirka psa i mačka. Nisam mogla vjerovati koliko argumenata su iznosili u, naizgled, naivnoj debati. Još uvijek razmišljam ko je bio u pravu. I da su me, kojim slučajem, imenovali za sudiju, ostala bih nijema pred zadatkom. Ćuteći ću vam prenijeti dijalog, pod strahom analitičkog uma i nepristranošću emotivnog naginjanja ni na jednu od zaraćenih strana.
-Zoile, činiš me nervoznim!
-Zašto prolaziš pored mene – hladno je odgovorio lijeni crno-bijeli mačak ,ležeći na zidiću, dovoljno visokim, da ga bijeli pas, tek nešto malo veći od njega, ne može dohvatiti.
-Trčim, igram se i donosim lopticu koju mi bacaju. Ako ne želiš da se igraš, ne moraš ni da prijeteći frkćeš odozgo.
-Moj intelekt mi ne dozvoljava da se bavim tim glupim igrarijama.
-Ti si samo lijen i nesposoban da doneseš lopticu.
-Ma baš! –ironično je mijauknuo, što je značilo da se ne želi raspravljati.
-Zoile, opet frkćeš. Već sam ti rekao da me to ljuti!
-Beni, skloni se kad prolazim! -mangupski se spuštao sa zida i krenuo u nekom namjeravanom pravcu.
-Koliko puta ti moram reći da ti neću nauditi? Zar nakon tri godine zajedničkog života ne možeš da mi vjeruješ?
-Pseto jedno, ne vjerujem ti! Jesi li zaboravio onu šamarčinu koju si dobio od mene još dok si štene bio? Samo mi priđi, pa ćeš da vidiš!
-Oprostio sam ti jer sam bolje biće od tebe. Svaki put te ljubazno zamolim da se ponašamo dostojanstveno i da srušimo više te predrasude o zakletom neprijateljstvu između psa i mačke. Gledao sam u više navrata kako su se pojedinci uzdigli na višu svijest i krasna prijateljstva izgradili.
-U kojem ti svijetu živiš? Evo odoh jednog Džerija naći da glumim Toma drugara -ironično je prokomentarisao aludirajući na poznati animirani film.
Beni je krenuo prema njemu da mu objasni, ali ovaj se nakostriješi, frknu prema njemu , izvi kičmu i zauze prijeteći stav.
-Eto, vidiš kakav si! Uvuci te kandže manijače!
-Ne prilazi mi! Kada ćeš shvatiti da ne pripadaš visokom društvu? Nemaš taj ugled ni kroz istoriju, ni kroz religiju i ne možeš mi biti prijatelj.
-A zaboravio si na grčku kulturu i bogove u obliku psa.
-Troglavi pas Kerber sa otrovnom slinom? -podrugljivo je prokomentarisao Zoil.
-Pa i u egipatskoj kulturi smo zauzimali veliki značaj.
-A da, znam! Kada je pomahnitali Kambiz ubio svetog bika Apisa, njegovo tijelo jedino su, bestidno, psi jeli. Najvećom sramotom se u to vrijeme smatralo da umreš i da tvoje tijelo psi trgaju i jedu.
-E ko mi kaže?! Pa ne prođe ni dan da nešto ne uloviš, ubiješ i pojedeš.
-Nastao si od vuka, veoma krvoločne životinje.
-Ne osporavam, ali sam generacijama uspio tu osobinu uništiti.
-Da, baš zbog toga postoji uzrečica da vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Ne ličiš na vuka više ni trunke! Ko zna s čim su te toliko ukrštali da budeš sitan i bijel. Promijenio si dlaku, ali…
-U toj poslovici nije naglašena ni jedna loša osobina. Ako znamo da je vuk prva životinja koju je čovjek uspio pripitomiti, možda se ta izreka odnosi na našu prilagodljivu narav…Zoile, opet prolaziš ispred mene i prijetiš!
-Pa nije ti crna mačka prešla preko puta! A kad smo već kod sujevjerja, jesi li čuo da su baš crni psi, nekada davno, smatrani demonima i zlim vjesnicima?
-E sad lažeš! -pobunio se Beni.
-Lažem k'o pas? -provocirao je Zoil.
-Previše gledaš filmove gdje su crni psi prikazani zastrašujuće i agresivno. Na kraju krajeva, to su čista praznovjerja!
-Misliš? A kad crna mačka pređe preko puta, ljude obuzme strah poput zlih demona.
-I onda tako dezorijentirani naprave neku grešku koju vama pripisuju.
-Ooo, pa ti nas i ne smatraš lošim!
-Naravno da ne, to ti uporno pokušavam reći.
-Psi su poznati po tome da brzo zaborave i oproste. Gledao sam kada vas tuku i vi se poslije ponovo obradujete tom čovjeku i volite ga.
-Mi smo i stvoreni da ljude naučimo šta je ljubav i povjerenje.
-A mi smo tu da im pokažemo da je život vječita borba opstanka i neprestano ih podsjećamo na lanac ishrane –šeretski je češkao brkove.
-E to mi nikada neće biti jasno! Hrane te svim onim famoznim hranama i vitaminima, a vi uporno ubijate ptice, guštere i ostale nedužne životinje.
-A zamisli da moramo ovisiti o njima, svezani nekim lancem bez hrane i vode satima, ponekad i danima…
-Ti imaš redovne obroke, a svejedno loviš!
-Ne želim zaboraviti kako se to radi. Da nas prestanu hraniti, ja bih se snašao, a ti bi jeo ostatke krepalih životinja.
-Ne bih ubio ni kada bih umro od gladi!
-Ne bi ti ni znao. Tebe bi drugi za desert jeli.
-Pa dobro, zašto stalno misliš da si pametniji od drugih?
-Mačke, generalno, smatraju svetim životinjama. Ljudi su im vjekovima pripisivali razne moći. Znanstveno je dokazano da mi utičemo na mentalno zdravlje ljudi i da se u našem društvu liječe od stresa i mnogih bolesti. Naučnici već godinama postavljaju teze i proučavaju vibracije našeg predenja i energiju kojom zračimo. Kroz duhovna učenja mnogo se govori o negativnoj energiji koju mačka neutralizira i čisti.
-U Islamu, gdje nas smatraju nečistim i gdje nam pripisuju veoma loše odlike, vas smatraju nadnaravnim. Čak nam je zabranjeno da boravimo u kući, jer tamo onda ne ulaze meleci. A svaki Musliman vjeruje u ta bića sazdana od svjetlosti koja ga čuvaju od svih zala na ovome svijetu.
-To je, također, priča koju su ljudi prenosili, a radi se o omiljenom Božijem poslaniku koji je mačku proglasio čistom i životinjom koja ne prenosi zarazu. Pse je smatrao jako prljavima, jer jedu uginule životinje.
-Ali to je bilo u to vrijeme!
-Pa to ti uporno govorim i ja! Ako ljudi i danas vjeruju u te stvari, zašto da ja zanemarim vuka u tebi?
-Sad me nasmijavaš! Pa ti vjeruješ u ono što želiš vjerovati. Shvatio sam, u suprotnom bi ti pala kruna sa glave. Možeš li mi sada iskreno priznati, vjeruješ li ti u sve te priče?
-Možeš li mi prvo odgovoriti zašto njušiš svoj izmet?
-Pa da vidim u kakvom mi je stanju zdravlje? Šta mi nedostaje od vitamina i minerala. Pa i čovjek daje stolicu na analizu da mu ustanove i dijagnosticiraju bolesti.
-E pa vidiš, to smeta ljudima kad gledaju. U jednu ruku cijene vaš njuh i treniraju ga u policijske svrhe pronalaska raznih materija, a u drugu ruku zamjere vam kada sve njuškate. Jesi li sad svjestan koliko su ljudi sposobni razumjeti prirodne instikte i pojave?
-Ali svejedno vjeruju ako ne nahrane gladnu mačku da će ih snaći neka nevolja.
-Izvini, molim te, opet se kaže gladan kao pas, a ne gladan kao mačka.
-Je li život fer?
-Nije za one koji se vode emocijama. Vi čak idete u lov da zadivite svog gospodara. Svaki vaš životni postupak je prožet nekom emocijom.
-Da, to si u pravu. Mi smo čista ljubav.
-Ljubav?! -samo što mu se nije grohotom smijao Zoil -Prema kome?
-Prema čovjeku, naravno!
-E moj Beni, vas i nabavljaju te samotnjačke duše zbog nedostatka ljubavi. Neke od vas i iz straha od lopova, da im čuvate bogatstvo.
-Nisu svi takvi! Pretjeruješ!
-Nisu. Oni drugi nabavljaju mačke.
-Koji to drugi?
-Oni koji ne razmišljaju samo srcem, već umiju i da razmišljaju. Znaš li da ni jedan čovjek ne može zadržati mačku u svom domu ako se ne odnosi prema njoj onako kako ona zahtijeva, a naravno i u mojem rodu ima različitih karaktera. Kad nam nije lijepo, mi odlazimo u potrazi za ljepšim domom i boljim ljudima. Ako ispune naše očekivanje, ostajemo im odani do kraja života.
-Mi ostajemo, pa makar nas patili i mučili.
-Zato što ne umijete da razmišljate. Vi ste odlika one ljudske osobine koja je često pogubna za njih, ali oni i dalje ostaju dosljedni svojim emocijama i pod cijenu samouništenja.
-A vi? Vi ste oni proračunati znalci vođeni razumom?
-U pravu si.
-Možemo li sada postati prijatelji?
-Ne! Kad si vidio da srce i razum balansirano donose odluke?
-Hoćemo li ikada postati prijatelji?
-Teško. Ne vjerujem ti.
-Pa i ako si svega svjestan i mudar, ne dozvoljavaš da razbijemo predrasude oko svega.
-Tu smo gdje čovjek odlučuje, a priroda ima malo utjecaja. Čovjek voli misliti da je u pravu. Ako ga ne želiš izgubiti pravi se da mu vjeruješ.
-A šta je sa emocijama?
-E to ti je pseći život, jarane!
(Jajce Online)
