Search
Close this search box.

Problemi onkoloških pacijenata: “Moram skupiti 1.800 KM mjesečno za lijekove”

Podijeli članak:

Uoči svjetskog dana zdravlja isti su problemi onkoloških pacijenata u sarajevskom i tuzlanskom kantonu. I apeli hematoloških pacijenata su identični širom BiH.

U trenutku kada je multipli mijelom dijagnosticiran Zejfi Vildić cijeli svijet joj se, priča, srušio. Njena borba sa ovom zloćudnom bolesti koštane srži traje sedam godina. U toj borbi mnogo lijekova je potrebno. Lijek za kosti je najskuplji.

Za taj lijek potrebno je izdvojiti 1.200 KM. Jedno pakovanje ovog lijeka Zejfi može biti 31 dan. Život bez njega, objašnjava, nije moguć. Naručuju ga iz Austrije.

“Nisam nigdje otišla pred vrata i tražila za lijek. Borim se svim snagama, radim, imamo i krave, pekmez, sokove sve pravimo. Sušimo meso. Zarađujemo za lijekove”, kaže Zejfa.

Sve je to vidljivo u domu Zejfe i njenog muža Salke.

“Kako ću izdržati? Ja mogu ovo još kupovati par mjeseci možda, šta ću onda? I ja sam invalid rada, odem privatno raditi, borim se, sušim meso. Nema na koji način se ne borim, moram skupiti 1.800 KM mjesečno, a to je teško. Meni je već do guše došlo”, kaže Salko Vildić.

Na razne načine uspijevali su finansijski izdržati.

“Podigli smo kredit i uplatili hemoterapije. Šest sam primila ostale nisam, kada zatreba imam. Još otplaćujemo kredit… još tri godine imamo”, kaže Zejfa.

Priželjkuju da će doći period kada će zdravstvene institucije pokrivati troškove ovih brojnih lijekova. No, dosadašnje iskustvo ih deprimira. Nadaju se samo podršci humanih ljudi jer tračak nade postoji. Jedna od turskih bolnica nudi tretman koji bi u potpunosti promijenio Zejfin život, ali sve to košta preko 100 hiljada maraka. Dok hematološki pacijenti za lijekove dižu kredite, rade svakodnevno različite poslove, onkološki pacijenti u Tuzlanskom kantonu odavno iščekuju nabavku aparata za zračenje. Tender je ponovo pao.

“Teško… umjesto da se liječimo moramo trpiti, ne znam…još su me pozvali da idem u Banjaluku na svoj trošak. Otkud meni da ja to plaćam od penzije? Ne mogu. Neka umirem šta ću”, kaže Hanifa Hamzić.

Mnogi onkološki pacijenti u istoj su situaciji kao i Hanifa Hamzić. Nemaju novac za plaćanje prevoza i smještaja u drugim gradovima. Jedan od pacijenata u Tuzlanskom kantonu podigao je kredit da bi sve to uspio isfinansirati.

“Teško je naročito kada si sam. Hvala Bogu nisam pala da me neko okreće, imala sam bolove da kidaš zubima željezo, nisam puštala glasa, suze liju kao kiša od bola”, dodaje.

Olakšanje cijele ove situacije od zdravstvenog sistema ne postoji. Mnoge bitne lijekove plaćaju sami, a rukovodeći u UKC Tuzla po svemu sudeći nisu u stanju provesti do kraja tendersku proceduru i nabaviti aparat koji je nužan.

 

 

(akta.ba)

Podijeli članak:

Drugi su čitali

Pročitajte još članaka

Katastrofa za Srbiju i BiH! Nadali smo se da ćemo ipak gledati rukometaše srpskog i...

Nekadašnji hrvatski košarkaš Damjan Rudež, koji je od 2014. do 2017. godine nastupao u...

Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je danas rezolucijuo Srebrenici.

Uprkos brojnim upozorenjima nadležnih institucija iz godine u godinu o tome šta se sve...

Nova studija je otkrila da navike spavanja mogu biti rani znak potencijalnog lupusa.

Proizvodnja cigareta nekada je zahtijevala tehnologiju koja je bila smještena samo u velikim fabrikama....