I dok smo zadnji put putovali rijekom Bosnom, danas nastavljamo naše putovanje rijekom Vrbas, također jednom od većih rijeka u Bosni i Hercegovini. Naravno, i na ovom putovanju slijedit ćemo zapise, koje je davne 1912.godine napisao ljubitelj prirode i putopisac Rudolf barun Maldini Wildenhainski.
253 km dug Vrbas, izvire ispod planine Raduše 1956 m i Zeca 2160 m visokog, pet sati daleko od Skopaljskog polja. Narod zove Bugojno i drugim imenom „Skoplje“. Na svom putu kroz Skopaljsko polje s desne strane utječu u Vrbas Crni potok, koji izvire ispod Ločike planine i Bistrica, koja izvire pod Goleticom planinom, a među njima je mjesto Gornji Vakuf.
GORNJI VAKUF, gradić na cesti Bugojno – Prozor, udaljen od Bugojna 17 km. Imao je oružničku postaju, osnovnu školu i mekteb. Razvijeno ratarstvo i stočarstvo, te trgovina stokom, posebno s Dalmacijom i Austrougarskom. Imao je 1720 stanovnika. Pošta je otvorena 1.4.1907. kao K. und K. MILITÄRPOST.
S lijeve strane Vrbasa pritočice su mu Poričnica, Veseočica i Prusački potok. Sve pritočice obiluju pastrvama, bjelicama i rakovima. Pri ušću potoka Desne u Vrbas je mjesto Maškara, gdje je znamenit rudokop društva „Bosna“ i gdje vade sinjavac, a tu je u novije doba i talionica žive. Sinjavac je smjesa od bakra, željeza, žive, zlata, srebra, olova i antimona. Najveće mjesto u Skopaljskom polju je Bugojno.
BUGOJNO, gradić i želj.stanica na pruzi Lašva – Bugojno, smješten u dolini Vrbasa, udaljen 48 km od Travnika i Jajca. Kotarsko središte, imao je oružničku postaju, 4 osnovne škole, mekteb, ambulantu i apoteku. Razvijeno ratarstvo i stočarstvo, lov, ribolov i turizam. Imao je 1950 stanovnika. Pošta je bila otvorena od 10.10.1878. – 6.7.1879. kao K. u. K. ETAPPEN – POSTAMT No XV. Ponovo je otvorena 10.2.1881. kao K. K. MILITÄRPOST XV.
Iz Bugojna ide željeznica poljem niz Vrbas do Donjeg Vakufa i dalje, jedna u Travnik, a druga u Jajce. Korito Vrbasa vrlo je kamenito, te uslijed toga Vrbas nije zgodan za kupanje. U koritu rijeke Vrbas nalaze i ponešto zlata. U rijeci ima prilično rakova, od riba osobito pastrva i mladica, dok na njoj ima mnoštvo mlinova, koji su obično primitivni, te su po svojoj vrsti sve mlinovi na vreteno. I tako Vrbas dalje teče poljem sve do Donjeg Vakufa, tu ostavlja Skopaljsko polje i lomi sebi put između raznih gorskih kosa sve do Jajca.
DONJI VAKUF, gradić udaljen 12 km od Bugojna i 35 km od Travnika. Želj.stanica na pruzi Lašva – Bugojno s odvajanjem pruge za Jajce. Imao je oružničku postaju, osnovnu školu, pravoslavnu školu i 3 mekteba. Razvijeno stočarstvo, voćarstvo i uzgoj šećerne repe. Imao je 2030 stanovnika. Pošta je otvorena 6.7.1879. kao K. u. K. ETAPPEN – POSTAMT No XV (žig prije korišten u Bugojnu), a zatvorena 10.2.1881. Ponovo otvorena 1.8.1881. kao K. K. MILITÄRPOST XLII.
Jedan od najljepših krajeva Bosne svakako je Jajce sa svojom okolicom. Tu je čarobna dolina Vrbasa sa bisernom krunom svih tih dražesti, sa divnim slapom, što ga tvori plaha Pliva rušeći se baš pred zidinama Jajca u duboki Vrbas. Krasna li pogleda! Ta cijeli ti se slap na mjesečini čini, kao da se sam biser ruši u Vrbas. A Vrbas ti se opet sav uzburkao i ustalasao, sve mu se bijeli pjena pri dnu slapa, a silnu vodenu prašinu sipa naokolo po bregovima kao da je pomahnitao. Najzad se ipak sljubi i upokoji s Plivom te mirno teče koritom svojim, kao da ništa nije bilo.
JAJCE, grad leži na uzvisini između Vrbasa i Plive, udaljen od Travnika 60 km i od Banjaluke 72 km. Želj.stanica na pruzi Donji Vakuf – Jajce. Svakodnevan prijevoz pošte i putnika diližansom, a kasnije automobilom na liniji Jajce – Bočac – Banjaluka. Kotarsko središte sa sudom, oružničkom postajom, carinom, osnovnom školom, obrtnom školom, katoličkom školom «Krv Isusova», mektebom, ambulantom i vodovodom. Razvijen obrt, ratarstvo, stočarstvo i trgovina. Rudnik bakra Sinjakovo. Grad s bogatom povijesnom tradicijom. Imao je 4250 stanovnika. Pošta je otvorena -.8.1878. kao K. u. K. ETAPPEN – POSTAMT No IX.
Ako je uopće, uz bezbrojne prirodne krasote u Herceg-Bosni, put od Banjaluke do Sarajeva od Boga stvoren, da ga se i oko stranca turiste nagledati ne može, ono je svakako na toj odabranoj i raskošnoj liniji cesta dolinom Vrbasa, prava rijetkost u veličajnoj tvorevini prirode i nesavladivome izrazu ljudske vještine. Duljinom od 72 km iznenadit će te sami novi vidici, s prelazom i bez prelaza, razvija se pred zapanjenim očima neka neiscrpna pozornica s bezbrojem zakulisnih draži iza timornog defileja, što ga krune gorski gorostasi iz žive litice i onih pitomina. Spaja se tu nešto, što je mjestimice strašno, s onim, što je uvijek dostojanstveno; ogromni teški relijefi nad glavom, pjena i šum brđanskih talasa duboko pod cestom s kolobranima, silne ruševine dižući se porebarjem, mladi, novi život, što šaputa naokolo iz trave i stabalja i što se vije iz dima nad kakvom planinskom kućicom, sve ovo stapa se u neki umirni sklad, što ga obasjava čas vedrije, čas tamnije svjetlo, kako se kad otvaraju oni klanci i prosjekline uz bučni Vrbas. Sad ćeš se naći sred bukove šume, gdje ugodni hladak čovjeka podsjeća na kakov stari, davno uzgojeni park, sad u divnome klancu i prodolini, dok će te opet povrbaške klisure zanijeti nekom spokojnom tišinom, koja je blažila srca pustinjaka nakon svjetske oluje u dalekoj osami. Onamo se bude čuvstva, ovamo refleksije. A kako tek čovjeka, s pravednim ponosom što je čovjek, uznosi ulaz i izlaz iz tunela u klancima Vrbasa, jer su i ova čuda ljudske ruke načinile. Krasna je zaista dolina Vrbasa sa svim svojim dražima, pa sretan je onaj, koji ju je vidio. Na putu iz Jajca za Banjaluku, u podnožju Čemernice, na blagom zavoju Vrbasa, nalazimo poštansko stajalište Bočac i turističku kuću s restoranom, gdje se dobro okrijepiti možeš.
BOČAC, poštansko stajalište s turističkom kućom na cesti Jajce – Banjaluka, udaljeno 34 km od Jajca, u kotaru Banjaluka, s 210 stanovnika. Poštu i putnike prevozila je diližansa, a kasnije automobil. I prije nego je poštarnica službeno otvorena, tu se preuzimala pošta.Osim ručnog poništavanja zaprimljenih pošiljaka, na pismovnim pošiljkama iz Bočca, vrlo rijetko, nalazimo i gumene žigove «Diligence-Station BOČAC», koje je upotrebljavala turistička kuća, označavajući na taj način zaprimljenu poštu. Poštarnica otvorena 1.5.1910. kao K. und K. MILITÄRPOST – ABLAGE Bočac. Matična pošta bila je Jajce.
Nešto dalje na putu prema Banjaluci, nedaleko mjesta Krupa, ulaziš u klanac ili guduru Tijesno. Takove divlje romantike rijetko gdje ima u Bosni, a ovako osebujne i na malo mjesta u visokim Alpama. Nad ulazom u tjesnac gospoduju s vrha ruševine Zvečaja grada, pravo hajdučko gnijezdo mora da je to nekada bilo. Vele, da je ovdje stolovao u 15. vijeku vojvoda Hrvoja. Sa svjetla dolaziš u mističan sumrak. Vrbas je sasvim stisnut, a na nekih 15 metara visine nad njim ide nova cesta. Izbijena je svuda iz okomitoga kamena živca i tu su otvorene mnoge prostrane špilje. S obronaka često presjenjuju put golemi orasi, a po gdjegdje se divlja loza spušta. Desno s onu stranu Vrbasa, visoko je gorje. Dokle ti oko dopire, strše u oblake stijene i na njima stoji vita crnogorica i po gdjekoja bukva. Med klisurama domuju goleme orlušine i krstare nad uskom dolinom. Ko da ih ovdje smeta i proganja, kada ne možeš ni sanjati, da se popneš do onih visina i njihovih gnijezda, pa sve da i pogodiš orla metkom, ne bi ga dohitio! Pogledaš li dolje u Vrbas, neopisiv ti je prizor. Rijeka ti je stisnuta jedva na kojih deset metara i kao da će da rasprsne svoje korito. Pjeni se i buči, vrije i baca pjenu visoko uz obale, dušmane svoje, kojima istom tisućljetnom mukom izlizuje tvrdinu. A baš tu, kuda vazda udara bijela pjena, cvate modri zvončić, veoma čest u Bosni, a gdje je stjena rasprsnuta, buja opet mlađa sa žućkasto-bijelim cvjetovima, dok na gornjem rubu obale ishlapljuje skrižalina svoj omamni miris. Tri je kilometra dugi klanac Tijesno, najveličajniji na svem tom putu. Onda se odjedared tjesnac proširuje i kuda okom segneš, samo zeleno humlje, plodne poljane, sela i stanovi, a med njima se vijuga sad već upitomljeni Vrbas. I tako sve polaganije Vrbas teče i prolazi kroz grad Banjaluku, da bi se onda u njega ulila lijepa Vrbanja.
BANJA LUKA, grad na Vrbasu s 14.800 stanovnika, udaljen od Doberlina 110 km. Željeznička stanica i direkcija vojne pruge Banja Luka – Doberlin. Okružna oblast, okružni sud, vojno zapovjedništvo, garnizonski sud, oružnička zapovjedna postaja, gradska bolnica, realna gimnazija, djevojačka škola, osnovne škole itd. Sjedište prav.mitropolita, kat.biskupa i isl.muftije. Banja Luka je bila jedan od najvažnijih trgovačkih gradova u Bosni. Imala je tvornicu duhana i tekstila, ciglanu, parnu pilanu, pivovaru i siranu.Razvijeno stočarstvo, pčelarstvo i proizvodnja vina. Znamenite su rimske kupke u Gornjem Šeheru. Poznata izletišta bila su Petričevac, Slatina, Dragočaj i Čelinac. Pošta je otvorena 20.8.1878. kao K. u. K. ETAPPEN – POSTAMT No XI i K. u. K. FELDPOSTEXPOSITUR No 36.
SAMOSTAN TRAPISTA
Samostan trapista Marija Zvijezda – Mariastern, na Vrbasu, osnovan je 1868.g u vrijeme osmanlijske vladavine. Udaljen je 5 km od Banjaluke i 600 m od želj.stanice Banja Luka – Vorstadt (predgrađe), putem koje su se slali proizvodi proizvedeni u samostanu. Samostan je udomljavao oko 250 trapista, koji su obrađivali veliki zemljišni posjed i izrađivali razne proizvode vrhunske kvalitete ; vunene tkanine, pivo i svjetski poznat sir Trapist. Samostan je imao elek.centralu i telefonski priključak s Banjalukom, te sirotište i rimokatoličku školu.
Uz samostan trapista obavezno treba spomenuti i svjetski poznat filatelistički kuriozitet; „Privatno zupčanje Banja Luka 11 ½“, koje se pojavljuje na marki od 45 hellera, izdanje krajobrazi iz 1906.godine.Do nastanka „privatnog zupčanja Banja Luka“ dolazi kad je samostan svojim perforatorom u kratkom periodu 1910.g. perforirao nezupčane marke od 45 hellera koje je dobio od pošte. Tadašnja tarifa za pakete sira koje su slali širom monarhije bila je 92 hellera. Najjednostavnija kombinacija maraka na paketnim kartama bila je 45+45+2 h, pa su se marke od 45 h brzo potrošile. U nedostatku zupčanih maraka, a radi lakšeg manipuliranja, samostan je onda perforirao nezupčane marke od 45 h.
I sve jači i sve obilniji, Vrbas spokojno mili na svom putu kroz dugu zelenu dolinu, da se naposljetku izlije u rijeku Savu.
—
Piše: Berislav Sekelj
Stare razglednice i poštansko povijesni materijal korišten je iz moje kolekcije, dok su slike nekih razglednice uzete iz knjige “Svijetlost Evrope u Bosni i Hercegovini“ ( B. S.)
(otvorena-kuca.ba)
