Svi smo se u jednom momentu imali priliku susresti sa temom uzajamnog odnosa zajednice i pojedinca i svega što postoji između ova dva pojma. Doprinos pojedinca zajednici i doprinos zajednice pojedincu su teme koje se prepliću i dijele ljude na različita mišljenja. Koju god stranu odlučili zauzeti, treba uzeti u obzir one koji doprinose razvijanju zajednice i onih kojima bi društvo trebalo omogućiti napredovanje u smjeru koji je pogodan za struku te osobe.
Tekst i fotografije: Rijad Cerić
Eldin Mukić, nakon što je završio studij grafičkog dizajna, svoj pripravnički staž obavlja u Gradskoj biblioteci Jajce, gdje je imao priliku da radi na dizajniranju plakata za potrebe biblioteke i pozorišta. Od malih nogu je imao želju da radi na računaru i danas kada dodatno radi kao ‘freelancer’, ističe da je povjerenje ljudi najveća prepreka za njegovu struku.
„Pošto se još smatram nekim početnikom, više bih volio da radim u privatnoj firmi. Tada bih mogao imati svoj tim i također bi mogao steći neko dodatno znanje i iskustvo. Kada bih uspio da savladam dinamiku koja postoji u većim kompanijama, ne bi mi bio problem pokrenuti svoju privatnu freelancing firmu“, izdvaja Eldin.
Pročitajte još
‘Freelancing’ nije baš nova pojava na prostoru BiH, ali i dalje postoje mnogi aspekti koje država nije dovoljno regulisala, što na koncu otežava rad svima koji se odluče baviti svojim poslom na ovaj način. Mnogi aspekti ‘freelancinga’ u BiH još uvijek nisu dovoljno zakonski definisani i ‘freelanceri’ u BiH se često nađu u slijepoj ulici pri izvršavanju svakodnevnih aktivnosti. Obavljanje pripravničkog staža nakon završetka studija, Eldinu je svakako proširilo pogled na mnoge mogućnosti njegove karijere, ali tvrdi da bi pripravnički staž morao biti bolje plaćen.
„Pri završetku fakulteta već se nalazimo u ranim dvadesetim godinama i same potrebe tada su nam veće. Nakon toga počinjemo sa obavljanjem pripravničkog staža i od države dobijamo minimalnu svotu novca koja nije dovoljna za potrebe koje imamo u ovim godinama“, ističe Eldin.
Činjenica je da pripravnici obavljaju isti obim i vrstu posla kao i njihove kolege, koje su redovno uposlene u tim institucijama, a pored toga dobijaju samo 35 odsto od prosječne plate u entitetu u kojem žive, pored toplog obroka i dohotka za prijevoz ukoliko postoji potreba za tim.
Sličnog mišljenja je i Merim Ćosić koji je nakon završetka studija informatike svoj pripravnički staž obavljao u Općini Jajce. Ono što Merim iznosi kao problem s kojim se suočio nakon apliciranja na jednogodišnji pripravnički staž, jeste neizvjesnost o konačnoj listi praktikanata koja je objavljena nakon dva mjeseca. Mnogo je mladih osoba koje tek po završetku studija imaju slično iskustvo kao i Merim, i glavni problem ove neizvjesnosti jeste dilema o narednim koracima nakon završetka studija.
„Nakon dva mjeseca čekanja, izašao sam na listi kao jedan od kandidata koji ispunjavaju uslove za pripravnika. Zadnji rok za apliciranje je bio krajem decembra 2019, a rezultati su izašli u februaru sljedeće godine. Dva mjeseca su prošla, a ja nisam znao da li ću biti primljen i bio sam u dilemi da li da idem vani, da li da tražim posao ovdje ili da radim nešto treće“, tvrdi Merim.
Što se tiče finansija koje pripravnik dobija tokom stažiranja, Merim dijeli slično mišljenje kao i Eldin.
„Novac koji sam dobijao je iznosio 35 odsto prosječne plate tada u FBiH, a topli obrok jedan odsto od prosječne plate po danu. Iskreno mislim da bi bilo bolje da je iznos veći jer sam nakon nekog vremena bio veoma kompetentan u obavljanju mojih zadataka. Finansije koje sam dobijao bi bile adekvatne da sam obavljao pripravnički staž samo nekoliko mjeseci, ali je ovo bio period od jedne godine“, dodaje Merim.
Sektor informacijsko-komunikacijske tehnologije u opštini Jajce ima samo jednog zaposlenog i nakon nekog vremena Merim je radio sve što je bilo u vezi sa ovim dijelom opštinskih obaveza. Poslovi kao što su održavanje printera pa sve do administracije vindovs servera u aktivnom direktoriju, bile su svakodnevne aktivnosti kojima se bavio u to vrijeme.
„Obavljanje pripravničkog staža se vodi u statusu „bez zasnivanja radnog odnosa“. Mišljenja sam da bi bilo odlično ukoliko bi se ova godina računala kao staž svakome ko je prošao ovo iskustvo“, ističe Merim.
Ipak svijetla strana njegovog iskustva sa obavljanjem pripravničkog staža jeste umrežavanje sa drugim ljudima, kao i profesionalni razvoj koji je imao priliku razviti tokom ovih 12 mjeseci, što mu je pomoglo u dobijanju posla koji sada obavlja.
Ipak, sigurno je to da buduće opštinsko vijeće u Jajcu može i treba uraditi što je potrebno kako bi pripravnici dobili bolji status nego što imaju sada. Mi kao društvo imamo interes da se mladi ljudi stručno osposobe i da im se kroz samo osposobljavanje, kreiraju mogućnosti za dalji napredak u karijeri.
Zalaganje i doprinos koji pojedinci i društveni kolektivi daju zajednici ima drugu dimenziju poteškoća s kojima se suočava. Podrška za lokalne aktivističke kolektive treba da bude pružena na isti način kao i za sektor pripravništva. Iako je ovdje riječ o dvije različite perspektive, možemo reći da se obje ujedinjuju u njihovoj praksi koja se ogleda u uzdizanju naše lokalne zajednice.
Amina Agić je studentica na Fakultetu informacijskih tehnologija u Mostaru, a svoje slobodno vrijeme provodi volontirajući u Centru za obrazovanje i druženje (COD) u Jajcu još od srednjoškolskih dana. Radila je na mnogim radionicama u večernjem programu COD-a, gdje je organizirala likovne radionice, kurs engleskog jezika, kreativne radionice, razne kurseve za djecu, a pored ovih programa, Amina ima dugogodišnje iskustvo u internacionalnim projektima.
Njen dosadašnji aktivizam van granica BiH joj je ukazao na jednu problematiku s kojom se ne suočavaju omladinski centri i kolektivi u Europskoj Uniji.
„Velika većina projekata na kojima radi COD Jajce finansirani su od strane Europske Unije, a ne od državnog ili opštinskog budžeta, što je glavna razlika između omladinskih centara u BiH i onih u EU. Kada bi imali veću podršku od države, organizacije iz BiH bi se lakše umrežile, imali bi više vremena za obavljanje onih poslova zbog kojih su primarno tu, jer to vrijeme ne bi trošili na pisanje projekata. Potencijal za doprinos zajednici i mladima u tom slučaju bi bio veći“, objašnjava Amina.
COD Jajce nema namjenski izdvojenu novčanu pomoć za svoj rad, iako Zakon o mladima stavlja institucijama države to kao obavezu. COD Jajce ima partnerstvo sa Općinom Jajce u realizaciji projekta „Biznis Centar“, putem kojeg dobija iz budžeta namjenska sredstva za finansiranje ovog projekta. Iako COD u partnerstvu sa Općinom Jajce realizira mnoge projekte, za svoj rad ovo udruženje mora stalno raditi na provedbi projekata iz kojih se obezbjeđuju sredstva za pokrivanje troškova COD-a.
Druga problematika sa EU fondovima jeste neizvjesnost i čekanje na odobravanje tih projekata, što dalje izaziva otežavajuće okolnosti u djelovanju omladinskih centara.
U stanju bez otežavajućih okolnosti, najveće benefite bi osjetila zajednica u kojoj ta organizacija djeluje. U slučaju Centra za obrazovanje i druženje iz Jajca, ova zajednica bi na viši stepen mogla podići ne samo društvenu ponudu za djecu i mlade u Jajcu, nego i za njihovo usavršavanje i edukaciju, što je preduslov za društveni napredak.
(etrafika.net)