Hoće li pješaci uskoro ponovno šetati njemačkim autocestama? Trenutna situacija na Bliskom istoku i naglo rastuće cijene nafte podsjećaju na dvije naftne krize iz 1973. i 1979. Tada su arapske naftne zemlje smanjile ponudu, a cijene nafte su naglo porasle. Mnoge zapadne zemlje morale su uvesti mjere štednje. Njemačka je, između ostalog, odlučila uvesti četiri nedjelje bez automobila. A danas?
Suočavamo se s “najvećom prijetnjom energetskoj sigurnosti u povijesti čovječanstva”, rekao je Fatih Birol u ponedjeljak u Nacionalnom press klubu Australije. Čelnik Međunarodne agencije za energiju (IEA) smatra da je kriza na Bliskom istoku gora od dva naftna šoka iz 1973. i 1979. zajedno.
“Tada je nedostajalo oko pet milijuna barela nafte dnevno”, kaže Birol. “Danas je to jedanaest milijuna barela dnevno, više nego tokom dva velika naftna šoka zajedno”, objasnio je on.
Situaciju na tržištu plina on također ocjenjuje slično sumornom. Birol ističe da se u usporedbi sa situacijom nakon ruskog napada na Ukrajinu 2022. godine, količina plina koja nedostaje širom svijeta udvostručila.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća smanjena ponuda nafte dovela je do rasta cijena nafte, a posljedično i cijena drugih dobara, što je u konačnici dovelo do inflacije. Istodobno, industrijska proizvodnja i privredni rast u industrijaliziranim zemljama su opali. Njemačka je upala u stagflaciju.
Cijene nafte nisu porasle tako naglo kao 1970-ih
Zbog trenutnog rata s Iranom, ponuda nafte smanjila se za oko osam posto usljed zatvaranja Hormuškog tjesnaca.
„Nekoć je globalna ponuda nafte pala samo za oko pet posto. U tom smislu, šok je zapravo izraženiji nego 1973. i 1974.”, kaže Klaus-Jürgen Gern iz Instituta za svjetsku ekonomiju u Kielu.
Ključna razlika u usporedbi sa 1970-ima, prema Gernu, jest ta što su cijene nafte tada višestruko porasle. „Od 1973. do 1974. cijene nafte su se učetverostručile. Godine 1979. ponovno su se utrostručile“, rekao je ovaj ekonomist za DW. Iako je embargo ukinut početkom 1974. i ponuda nafte se čak povećala, OPEC je održavao visoke cijene nafte do kraja desetljeća – s odgovarajućim učincima na globalnu privredu.
Danas je situacija drugačija. „Povremeno smo i prije viđali cijene nafte iznad 100 dolara, a posljednji put nakon ruske invazije na Ukrajinu“, kaže Gern. Ali cijene nafte dosegle su takve visine i 2007., 2008. i nakon 2011. „Dakle, ovo nije potpuno novi svijet“, nastavlja Gern. „Bilo je drugačije 1970-ih. Tada su se zemlje potrošači suočavale s cijenama s kojima nisu bile upoznate.“ I niko nije znao koliko će dugo cijene nafte ostati visoke.
Nadalje, trenutne visoke cijene nafte posljedica su pada ponude. Ovaj pad ponude uzrokovan je blokadom Hormuškog tjesnaca i naknadnim zatvaranjem proizvodnih pogona, a ne ratnom štetom koja je onemogućila proizvodnju.
Stoga se može pretpostaviti da će se i ponuda i cijene vratiti na predratne razine nakon završetka sukoba, smatra Gern. Deutsche Bank Research također navodi da tržišta još uvijek ne uračunavaju produljeni naftni šok.
Energetska infrastruktura pogođena ili zatvorena
Do određene štete već je došlo. Više od 40 energetskih postrojenja u devet bliskoistočnih zemalja teško je oštećeno u iranskim napadima, primjećuje Biral. Čak i ako bi rat završio i brodovi ponovno mogli ploviti Hormuškim tjesnacem, trebalo bi “dugo vremena” prije nego što bi se oštećena ili zatvorena naftna i plinska polja mogla vratiti u pogon. “Za neke će trebati šest mjeseci, za druge puno dulje”, rekao je Biral za Financial Times.
Na primjer, Katar je najavio da bi iranski napadi na najveći svjetski kompleks za ukapljeni prirodni plin (LNG) sami po sebi mogli smanjiti njegove isporuke LNG-a za 17 posto tokom tri do pet godina.
Christoph Rühl sa Sveučilišta Columbia u New Yorku relativizira ove izjave. On smatra da ćemo se suočiti s ozbiljnom krizom samo ako blokada Hormuškog tjesnaca potraje puno dulje i ako se uništi više naftnih postrojenja. Što se tiče Katara, Rühl ističe, na primjer, da ova zemlja ima udio od oko 20 posto svjetske opskrbe plinom. Stoga bi, kako ocjenjuje, samo četiri posto globalne opskrbe plinom bilo pogođeno štetom u Kataru.
Hitne mjere imaju za cilj zadovoljiti glad za naftom
Tome doprinosi činjenica da je tržište nafte danas mnogo raznolikije u usporedbi sa 1970-ima. Dok su zemlje OPEC-a 1973. isporučivale više od polovice svjetske sirove nafte, njihov je udio sada pao na nešto više od 36 posto. SAD su već tada bile najveći proizvođač nafte i to su i danas. Međutim, u posljednjih deset godina značajno su povećale svoju proizvodnju i isporučile gotovo svu (90 posto) dodatnu ponudu nafte na svjetskom tržištu.
Unatoč naftnim krizama 1970-ih, koje su bolno pokazale ovisnost Zapada o Bliskom istoku i njegovoj nafti, potražnja za ovim energentom nastavila je rasti. Dok je globalna ponuda 1973. bila manja od 60 milijuna barela dnevno, do 2022. već je dosegla gotovo 94 milijuna barela dnevno.
Kako bi se osigurala ta potražnja, provedene su izvanredne mjere i povećane su rezerve nafte. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), globalne rezerve nafte dosegle su početkom ove godine najvišu razinu od februara 2021. kada su iznosile 8,2 milijarde barela.
One omogućuju ublažavanje trenutnih poremećaja u opskrbi s Bliskog istoka. Dio rezervi nafte već je pušten u promet kako bi se ublažio nedostatak nafte na Bliskom istoku s 11 milijuna barela dnevno na 8 milijuna barela dnevno. Kako bi se dodatno smanjile posljedice nedostatka opskrbe, SAD su također privremeno obustavile sankcije protiv ruske i iranske nafte koja se već nalazi na moru.
Commerzbank Research tvrdi da su rezerve ono što je spriječilo daljni rast cijena nafte, iako se na tržištu vjerojatno predviđao rat uz pretpostavku da će trajati nekoliko mjeseci.
Tokom proteklog desetljeća, države članice IEA također su izgradile značajne rezerve plina kako bi ublažile potencijalne nestašice.
Ovisi o duljini iranskog rata
„Na temelju zaliha OECD-a, i komercijalnih i strateških, to bi moglo nadoknaditi gubitak isporuka nafte preko Hormuškog tjesnaca tokom otprilike devet mjeseci“, rekao je za DW Carsten Fritsch, analitičar Commerzbanke. Kina je također stvorila strateške i komercijalne rezerve koje bi mogle pokriti njezine potrebe za uvozom s Bliskog istoka tokom otprilike sedam mjeseci, dodao je Fritsch.
Koliko će dugo trajati rat s Iranom niko ne zna. Američki predsjednik Donald Trump nedavno je doduše izjavio da su se vodili “produktivni” razgovori s Iranom, ali to je Iranporekao. Time je krajnje neizvjesno kako će se opskrba naftom i plinom dugoročno razvijati.
Čak i ako nije tako loše kao što je bilo 1970-ih, privreda je već osjetila posljedice rata s Iranom: “Vidjet ćemo dvije stvari: inflacija će kratkoročno porasti, a proizvodnja će biti smanjena jer će se potrošnja nafte smanjiti gdje god je to moguće”, kaže Gern.
Dok vozila i dalje prometuju njemačkim autocestama, neke su zemlje već uvele mjere za uštedu energenata. Primjerice, Pakistan je uputio navijače svog najvažnijeg kriket turnira da ostanu kod kuće i gledaju utakmice na televiziji kako bi uštedjeli gorivo. Pakistanska Superliga, najveći sportski događaj u zemlji, stoga će ove godine biti online događaj.
(dw)
