Piše: Ramiz-ef. Bećirović
Hadži Suljo Ribić je rođen 18. maja 1930. godine u Šipovu, na radost oca Hamdije i majke Mine-hanume, rođene Pipić.
U Šipovu je proveo i većinu svoga ovodunjalučkog života. Vrijeme njegovog života izvan Šipova bilo je služenje JNA, muhadžirluk 1941-1946., muhadžirluk od 26.februara 1993. do marta 2000. godine, te pred kraj života nekoliko godina kod djece u Bugojnu. Radni vijek proveo je radeći u tvornici gipsa u Volarima kod Šipova gdje je i penzionisan.
Hadži Suljo je upamtio strahote Drugog svjetskog rata, koje je proveo u muhadžirluku u Banja Luci, zatim povratak 1946. godine u Šipovo kada im je povratak osporavan, godine teške obnove i izgradnje porušenog, te agresiju na Bosnu i Hercegovinu, vrijeme pod okupacijom, ponovno rušenje svih džamija na području Šipova u noći 28.avgusta 1992. godine kojim činom je Bošnjacima stavljeno do znanja da se i oni pripremaju za odlazak sa svojih vjekovnih ognjišta što je i uslijedilo, ponovni muhadžirluk, te povratak i obnova devastiranog i porušenog.
Hadži Sulju sam poznavao od 1973. godine, a pobliže sam ga upoznao nakon njegovog povratka iz muhadžirluka 2000. godine i povratka Bošnjaka u Šipovo. Sjećam se kada su predstavnici džemata Šipovo; hadži Suljo Ribić, Mehmed-Meho Ješilović i Mesud Ribić došli u Medžlis Islamske zajednice Jajce na razgovor s predsjednikom hadži Ismetom Kurićem i sa mnom kao glavnim imamom, da se pokrene inicijativa za izgradnju srušene imamske kuće koja će do izgradnje džamije služiti za mesdžid i stanovanje imama.
Uslijedilo je raščišćavanje razrušene džamije i džamijske kuće, a zatim i akcija izgradnje kuće u kojoj učestvju Bošnjaci Šipova predvođeni hadži Suljom i drugim aktivistima.
Izdašnu pomoć je pružao Medžlis Jajce. Suljo Ribić kao vrstan građevinski majstor je radio od početka do završetka radova. On je obavio hadž davne 2003. godine, a Ikrar dova mu je obavljena u mesdžidu imamske kuće.
Hadži Suljo je nastavio svoju aktivnost u džematu sve do 2014. godine dok ga je zdravlje služilo. Za njega se s pravom može reći da je bio pravi džamijski i džematski hizmećar i redovni džematlija na namazima u džamiji. Hizmetio je šta god je trebalo. Bio je posebno radostan prilikom uspostavljanja mesdžida u imamskoj kući, prilikom Ikrar dove, te svečanog otvorenja džamije 17. jula 2005. godine.
Hadži Suljo je živio u sretnom nikahu sa Zumretom Učambarlić iz Prusca te su stekli i odgojili šestero hairli djece, četiri kćeri i dva sina.
Hadži Suljo je preselio na Ahiret 14. decembra 2021. godine u Bugojnu, a dženaza-namaz mu je klanjana i ukopan je u Šipovu 15. decembra 2021. godine.
Od hadži Sulje se oprostio mjesni imam Ahmed ef. Hadžić koji je kazao:
“Hadži Sulju sam poznavao, ali ga nisam “upoznao”. Želim kazati da sam samo jednom popričao s hadži Suljom. I to jednom mi se plaho svidio kao insan. Ali, o hadži Sulji sam mnogo više pozitivnog slušao od drugih koji su ga poznavali, a ponajviše od bivšeg imama Sadik-ef. Đulabića. Shvatio sam da je hadži Suljo bio džematlija za poželjeti. Od njega te glava nije mogla zaboljeti. On je bio “tihi vakif”. Ono što je radio korisno za Zajednicu, radio je radi Allaha dž.š., i Njegovog zadovoljstva, a ne zbog dunjalučkih zahvalnica. Rahmetli Suljo je bio urnek onih starih deda, koji su, ono što su znali, čvrsto vjerovali i primjenjivali u svome životu. Takvih džematlija je sve manje.”
Dženazu-namaz je predvodio bivši imam Šipova hadži Sadik-ef. Đulabić
Molim Uzvišenog Allaha dž.š., da se rahmetli hadž Sulji smiluje, oprosti mu grijehe, ukabuli dobra djela i nastani ga u Firdusi-džennetu. Amin!
( MIZ Jajce)
