Prekinuti nasilje zahtijeva hrabrost i podršku
Biljanina priča to pokazuje.
U desetogodišnjem braku rodila je troje djece, ali većinu tih godina provela je u strahu i nasilju. Svaki dan bio je borba i prijetnja. Kada su udarci i prijetnje počeli pogađati i djecu, znala je da mora reagovati. Policija je bila prvi korak, ali bez stvarnih sankcija nasilje se nastavilo. Presudan trenutak bio je napad na sina – tada je odlučila da potraži pomoć u Centru za socijalni rad u Prnjavoru.
„Više nisam mogla da dišem u tom braku. Svaki dan bio je borba za mene i za djecu. Kada je nasilje počelo da pogađa i njih, znala sam da moram stati na kraj. Otišla sam u Centar i prvi put osjetila da neko zaista sluša, razumije i želi pomoći. Bez te podrške ne bih mogla ni da sanjam da ćemo danas biti slobodni i sigurni“, prisjetila se Biljana.
Uz pomoć Centra, tada u šestom mjesecu trudnoće, preselila se sa troje djece u Sigurnu kuću u Banjaluci. Tu su proveli dvadeset mjeseci. Djeca su nastavila školu, a Biljana je rodila najmlađe dijete. Po izlasku je, uz podršku Fondacije Udružene žene, pronašla posao i novi početak.
„Sjećam se svake žene i svakog djeteta u Sigurnoj kući. Kad bih pisala knjigu, bile bi to stranice pune bola, ali i snage da se preživi i ponovo diše“, rekla je.
