Search
Close this search box.

Premijerno prikazan film “Drugo lice jedne zemlje”: Mala historija poslijeratne BiH

Podijeli članak:

Večernjakov pečat od početka milenija donosi nadu u bolje sutra. Postao je jedinstvena manifestacija u svijetu s rekordnim brojem uspješnih ljudi koji se kandidiraju za Osobu godine u jednoj državi te u kategorijama kao što su privreda, kultura, sport, nauka… Dosadašnje 22 manifestacije u film je pretvorio jedan od najpoznatijih bh. novinara, legendarni voditelj Dževdet Tuzlić.

O dokumentarcu koji je u 20 sati premijerno prikazao drugačiju stranu BiH, upravo u ovim evropskim danima za ovu zemlju, Dževdet Tuzlić govorio je za Večernji list.

Uoči premijere on je upitan da kaže nešto više o dokumentarnom filmu iza kojeg se krije njegova saradnja s Večernjakovim pečatom.

– Poput jedne rečenice u ovom filmu, o dilemama jedne male zemlje na brdovitom Balkanu, koja je nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma trebala tražiti stazu prema evropskoj budućnosti, isto pitanje – kojom stazom krenuti – postavio sam sebi u trenutku suočavanja s više od 73 sata videomaterijala koji je bio kompletna baza za dokumentarac. Bilo je to gotovo 600 stranica teksta koji sam “skinuo na olovku” i dobio nakon uvida u sadržaj i suštinu izgovorenih rečenica stotina ljudi koji su prodefilirali kroz Pečatove manifestacije od 2002. do 2023. godine. Kako taj materijal, bez dodatnog snimanja, prilagoditi ideji filma da bude svojevrsna slika Bosne i Hercegovine u 3. mileniju, kako u razbarušenoj stvarnosti beznađa uloviti tračak optimizma, kako duh manifestacije “Večernjakov pečat”, koja je, ipak, trajala, poput vilinskog konjica, samo jedan dan, prenijeti u vizual i sadržaj priče.

Jer bosanskohercegovačka zbilja bila je preplavljena brojnim nedoumicama, stranputicama, mimoilaženjima i sukobima na političkoj sceni, različitim gledanjima na njezinu kako prošlost tako i budućnost.

Poput naslova filma Rubena Ostlunda, taj, kako sam ga nazvao, tronožac i jednakostranični trokut triju predominantnih naroda u BiH, nakon rata postao je trokut tuge. Trokut mimoilaženja i odsutnosti harmonije. I na političkoj sceni, i u svakom kutku svakodnevice, odnosno u životu.

Večernji list: Kako stvoriti platformu da se razlike smanje, da se poratna zbilja pretvori u poligon nadmetanja u uspješnosti, da država postane prostor zajedničkih napora na putu prema boljoj budućnosti?

– Pa sam, poput kakva rudara, hodio kroz značenja riječi i rečenica koje su zvonile u vremenu, a koje su na Pečatu izgovarali ljudi različitih svjetonazora i profesija. Bilježio, izdvajao, sažimao, da bih pokazao kako zaista postoji “drugo lice jedne zemlje”, da postoje vrijedni ljudi koji su ostajali u zapećku vremena, a koje treba istaknuti i staviti u prvi plan. Pa je tako nastajala struktura filma koji je jedna mala historija poslijeratne BiH.

Večernji list: Je li tajming objave filma slučajan ili se ipak išlo ciljano s obzirom na to da on slavi onu ljepšu stranu BiH, a ovih se dana čeka i “zeleno svjetlo” EU za pregovarački status s BiH?

– Postojale su različite ideje kada bi film trebao biti završen. Ali se moguće “proljeće evropske BiH”, kroz najavu Evropske komisije o otvaranju pregovora na njenom putu prema integraciji u evropsku porodicu država, nametnulo kao najbolji trenutak za to. Jer film nije neka svečarska posveta jednoj manifestaciji, već je valorizacija ideje njezinih tvoraca koji su kroz Pečat pokazali da je to zemlja koja ima sjajne potencijale, ali se to ne valorizira na adekvatan način. Pa je nagrađivanje uspješnih bilo dobar način da se svjetla reflektora usmjere na takve ljude. Napokon i u filmu, a to će gledatelji BHT 1 prvi imati priliku posvjedočiti, takvi ljudi govore. Kao i značajna imena javne scene svijeta i Evrope. U njihovim rečenicama, jednog Klintona, Kiske, Lajčaka, Vigemarka, Gebrejesusa, Satler​a, bh. i regionalnih državnika…, Andželine Džoli, Armanda Asante​a, Đokovića, Dalića, Džeke, Gregurevića, Bešlagića…, mnogo je nade o toj evropskoj budućnosti i potrebi da se tamo nađe i BiH.

Eto, zato je izabrana noć uoči tog historijskog datuma i trenutka za BiH.

Večernji list: Koliko ste vremena potrošili na ovaj film?

– Nezahvalno je o tome govoriti. Svi napori, svi sati provedeni u gledanju silnog materijala, bilježenju, sati provedeni u montaži bili su ubrojeni u finalni proizvod koji bi trebao biti vrijedan uloženog truda. Jer konzumentima vizualnih medija manje je važno što se zbivalo tokom nastanka, njih zanima finalni proizvod. Ako sam uspio donijeti štivo koje će ih zaintrigirati, pomoći im da gledajući prošire svoje vizije, onda sam uspio. I tog trenutka padaju u zaborav mnogi mjeseci rada, a na sceni je radost koju želim podijeliti s drugima. Ako sam uspio napraviti jednu kompletnu priču, zaokružiti ideju o metafori jedne zemlje kroz nenamještene iskaze ljudi, onda je vrijedilo.

Večernji list: Večernjakov pečat iznjedrio je brojne pozitivne plodove te, kako se kaže, barem na jedan dan učinio BiH ljepšom zemljom. Kako vi vidite ovu manifestaciju?

– Kao zaposlenik i urednik na FTV-u, a onda na BHRT-u, stjecajem okolnosti od početka sam bio vezan uz manifestaciju “Večernjakov pečat”. Pa sam, naravno, imao dosta i uvida i kontakata s ljudima koji su to gledali na TV ekranima. Shvatio sam da im je ta manifestacija važna. Da je dokaz kako može i mora biti drugačije, da postoji dosta prostora da se sumorna zbilja pretvori u prostore pozitivnih osjećanja ljudi koji žive na ovom prostoru. Prepoznavali su u Pečatu jednu magnetsku rezonanciju razumijevanja, zbližavanja, približavanja ljudi i naroda te na sceni gledali uspješne i humane ljude svih vjera i nacija. Prepoznavali pozitivne vibracije. Tako i sam gledam na Pečat. Kao svjetionik u nevremenu.

Večernji list: Geopolitička situacija je najteža još od Drugog svjetskog rata. Čini se ipak da Večernjakov pečat donekle upali svjetlo, znamo da je 2022., u jeku rata, emitiran i iz podruma Ukrajinske državne televizije u Kijevu. Pa u čemu je tajna Pečata da dobaci ondje gdje drugi teško mogu i pomisliti doći?

– Nije se to dogodilo odjedanput. Godine su prolazile u traganju za iskonskim vrijednostima. Mijenjali su se akteri na sceni, ali su pozitivno ozračje i primjer da se na jednom mjestu mogu okupiti i neistomišljenici bili svojevrsni presedan. Pa su mnogi komentirali:

– Da, to je pravo mjesto, takav duh treba širiti. Samo komunikacijom i razmjenom ideja i mišljenja, a ne zatvaranjem u nekakve administrativne, nacionalne, vjerske… ili granice u svijesti ljudi, moguće je ići naprijed. Pa je maslinova grančica, kao simbol mira, što je oblik nagrade koja se posljednjih nekoliko godina dodjeljuje, a čiji je autor iznimni kipar, Ljubušak, Stjepan Skoko, zadobila univerzalne karakteristike. One su bile tračak nade i vjere i voditelja u kijevskom studiju u podrumu, vjere u sretne dane i prestanak rata u Ukrajini. Zato je Pečat dobacio i tamo, ali i drugdje, širio je duh optimizma kojim se i sam osnaživao okupljajući uspješne ljude iz BiH i one razasute diljem svijeta, u mnogo sretnijim društvima.

Večernji list: Za kraj, možemo li reći da će svi stanovnici i narodi BiH, ali i šire, moći pronaći nešto dobro u filmu “Drugo lice jedne zemlje”?

– Takva je bila nakana. A hoće li to pokazati struktura, dinamika i misaona bit filma, sudit će prvo gledatelji širom BiH, posredstvom javnog servisa državne televizije BHRT, a onda i na druge načine, primjera radi, na festivalima. A takvo zanimanje već je iskazano.

 

 

(avaz)

Podijeli članak:

Drugi su čitali

Pročitajte još članaka

Оsim okupljanja predstavnika svih Sindikalnih organizacija zdravstva iz Republike Sprske, ranije su u štrajku...

Onoga trenutka kada Europska komisija pripremi pregovarački okvir za Bosnu i Hercegovinu, koja je...

Jedan od najboljih fudbalera koje je naša zemlja imala, te najuspješniji selektor u historiji...

Evropski investicioni fond (EIF), koji je deo grupacije Evropske investicione banke (EIB), potpisao je...

Ovo je jedna od najvećih kompanija u Bosni i Hercegovini po ukupnim prihodima.

Za veliki broj ljudi nezamislivo je biti bez interneta makar i na nekoliko sati....