Pravila ponašanja iz Jugoslavije: Šta bi žene danas rekle na ovo?

U “Ilustrativnom bontonu“ Branka Ivkovića iz 1963. godine zapisani su savjeti koji nekima danas mogu zvučati bizarno, ali i diskriminirajuće.

– Tokom decenija i vijekova, “pravila igre” su se iskristalisala u međuljudskim odnosima, načinu života u zajednici, a bez ovih promjena život u zajednici bi bio nelagodan. I zato se s pravom očekuje da svaki pojedinac koji se kreće u toj zajednici poznaje ova “pravila igre“ i pridržava ih se – navodi se u uvodu knjige.

Na početku knjige govori se o zijevanju, a autorov savjet je da stavite ruku ispred usta čak i kada ste sami kod kuće. Posebno je važno suzdržati se od ove navike u društvu, to jest, “zijevanje u društvu treba izbegavati“.

Ali ako vam je nemoguće da se suzdržite, iako “nije pristojno da partneru za vrijeme razgovora date do znanja da vam njegova priča ne razbija umor, već ga pojačava“, onda diskretno stavite ruku preko usta.

Autor je sa šaljivim komentarom takođe prokomentarisao čistoću tijela, gdje savjetuje da ne treba štediti sapun. Napominje da je sav bonton uzaludan ako čovjek ne vodi dovoljno računa o higijeni.

Sav napor da se ponašate u skladu sa bontonom, svi dobro proučeni i sprovedeni propisi biće uzaludni ako društvo u kojem izvodite izložbu svojih bontona, osjeća miris znoja, vidi se da vam nokti nisu čisti ili da ste zaboravili da operete uši.

Muškarcima se savetovalo da se briju otprilike svaki dan.

Davne 1963. godine postojala su neka pravila kako se ponašati kada nenajavljeni gost pokuca na vrata.

– Ako ste se pripremili za nesmetano slobodno veče u svom domu, ako ste već navukli papuče, pripremili kolekciju markica ili fotografija da ih zalijepite u album, ako vam je žena zagrijala vodu i očekivala da će djecu okupati – i ako naglo zvonjenje zvona zaledi krv u žilama, a na vratima nađete poznanika koji vam je iznenada došao, nenajavljen, vi se ipak nemojte mrštiti.

Dočekajte ga sa ljubaznošću, sklonite sve rekvizite pripremljene za večernju samoću, pustite ženu da se brzo presvuče i neočekivanog gosta ljubazno pozdravi da uđe i sjedne, kao da se ništa nije dogodilo.

Zapravo je došlo do prilično grubog kršenja pravila lijepog ponašanja, jer bez poziva ili – u doba telefona – bez najave, po pravilu nećemo posećivati ni intimne prijatelje. U slučaju da primite neočekivanog, ali inače rado viđenog gosta, ponudićete ga sa keksom, kafom ili žestokim pićem, koje za svaki slučaj imate kod kuće.

U ovom poglavlju mogli ste da primjetite jedan detalj vezan za žene i odnos prema njima u to vrijeme, a sličnih ima i u cijeloj knjizi – “neka se žena brzo presvuče”. Nije bilo važno što je muškarac možda već u pidžami, ali je bilo izuzetno važno da žena ostavi dobar utisak na gosta.

Na primjer, u savjetu o ponašanju kod kuće zapisano je da nije pristojno da žena hoda sa viklerima na glavi.

– I rano ujutru i kasno uveče, čak ni u sopstvenoj kući, neće se kretati sa raščupanom kosom ili sa desetak viklera u kosi, jer ni to nije prihvatljivo za kućnu upotrebu.

Savjet ženama je da redovno odlaze kod frizera.

Takođe su data detaljna pravila ponašanja u restoranu. Pravilo je da muškarac prvi uđe u restoran, a žena iza njega. Razlog za to je slikovito objašnjen.

– Kafići, gostionice, restorani su u ovom slučaju nepoznato, neotkriveno područje, gde teorijski, a ponekad i u praksi vrebaju razne opasnosti ili neprijatne situacije, a čovek ima dužnost i zadatak da “očisti” put i bude zaštitnik od neprijatnosti.

Prilikom skidanja i oblačenja kaputa “ženi može pomoći samo muškarac koji je sa njom”.

Kada konobar dođe da uzme narudžbinu, sa njim smije da priča samo muškarac.

– Sve porudžbine konobaru priča muškarac. Takođe, bezobrazno je vikati. –

Ne vičite: “Konobar, meni” ili “Ovde, platiti”, tako da se cela kafana trese. Konobar će vas razumjeti i kada mu date diskretan znak rukom da priđete stolu.

Što se tiče naručivanja hrane, ako žena muškarcu prepusti izbor, on nikada ne bi trebalo da bira najjednostavnija jela. Ali ako želi jednostavan obrok, onda neće naručiti ni “pečenu ćuretinu ili fazana”, i obrnuto.

– Izbor pića vrši samo muškarac. Prije nego što donese odluku, može da se konsultuje sa ženom ali, konačni izbor je njegov posao. Isto tako, briga o piću dok jede je njegova “kompetencija”.

Jelo za stolom prvo započinje žena. Takođe, “plaćanje je u osnovi muška dužnost“, ali je bilo dozvoljeno da se odstupi od tog pravila i dozvoli plaćanje pola-pola, ali u tom slučaju će račun platiti muškarac, a kasnije, van lokala, trošak će biti podjeljen.

 

 

(oslobodjenje.ba)