Panel diskusija o temi “Reformski procesi i inkluzija djece i mladih osoba s invaliditetom”, na kojoj se govorilo o reformskim procesima u zakonodavstvu i njihovom utjecaju na prava i kvalitetu života osoba s invaliditetom u svim segmentima društva, održana je u Mostaru.
Merima Tanović Čamo, magistrica logopedije i članica tijela za procjenu i praćenje i upućivanje djece s teškoćama ili invaliditetom, kazala je kako se na današnjoj panel diskusiji očekuje više od 30 sudionika iz raznih udruženja i institucija.
“Cilj nam je upoznati sve prisutne s radom Stručnog tijela i daljim planovima u području rada s djecom s teškoćama u razvoju. U predškolskim i školskim ustanovama povećava se broj djece s poteškoćama u razvoju, a najveći problem je nedostatak adekvatnih resursa, nedostatak stručnih osoba i mjesta gdje bi ta naša djeca i učenici mogli pohađati stručne tretmane u radu sa stručnim licima”, izjavila je Tanović Čamo.
Prema njezinim riječima, iako je prisutan napredak u radu s osobama s invaliditetom još puno toga mora biti učinjeno.
“Stanje se pomalo poboljšava, ali se mora više raditi, u svakom dijelu i svakom sektoru, od odgojno-obrazovnog do socijalnog i zdravstvenog dijela. Nadamo da će i jedinice lokalne samouprave imati više sluha za otvaranje radnih mjesta. Mislim da su vrtići u nekoj polovičnoj mjeri dobro pokriveni”, kazala je Tanović Čamo.
Socijalna radnica Anida Maksumić, članica Stručnog tijela za procjenu i praćenje i upućivanje djece s teškoćama ili invaliditetom, istaknula je kako je najveći problem bh. društva neinformiranost o ovim temama.
“Najveća problematika svega je nedovoljna edukacija i nedovoljno razumijevanja osoba s invaliditetom. Samim time, mislimo da bi edukacija doprinijela svim osobama koje su uključene i koje nisu uključene u ovu problematiku”, smatra Maksumić.
Magistrica psihologije i članica Stručnog tijela za procjenu i praćenje i upućivanje djece s teškoćama ili invaliditetom Amila Kobiljar – Bajrić navela je kako se djeci s poteškoćama u razvoju pristupa na novi način.
Promatra se dijete u cjelini, svi njegovi aspekti funkcioniranja života, i takav je pristup, po njezinim riječima, puno humaniji za razliku od prethodne kategorizacije.
“Imamo odličnu suradnju s roditeljima, koordinatorima i nadamo se da će ovo zaživjeti. Jako je bitno da je svaki akter uključen, od roditelja i djece do stručnih osoba i institucija, da rade sa svog stajališta kako bi unaprijedili samo funkcioniranje i poboljšanje djeteta”, zaključila je Kobiljar – Bajrić.
