U dirljivom susretu koji je podsjetio na najhumanije slike iz ratnih 90-ih, porodica Soldo iz Knešpolja kod Širokog Brijega ponovno je, nakon više od tri decenije, ugostila Samira Nametka – tada trinaestogodišnjeg dječaka iz Mostara kojem su u ratu pružili dom, sigurnost i brižnu brigu.
Priča počinje 1992. godine, u vrijeme kada se na radiju tražila porodica koja može primiti dijete bez ikoga svoga. Jadranka Soldo, zajedno sa sada pokojnim suprugom Ivkom, bez razmišljanja je otvorila vrata svog doma. Tada nisu mogli ni naslutiti da će im se dječak kojem su pružili utočište vratiti kao odrastao čovjek – i to 33 godine kasnije.
„Bio je kao naše dijete“
Samir je kod Solda proveo više od mjesec dana. U njihovom domu bio je prihvaćen kao član porodice: dijelio je igru, obroke i svakodnevicu sa troje djece Ivka i Jadranke.
„Ivko ga je pazio kao i našu djecu. A možda i više, da se osjeti sigurnim“, prisjetila se Jadranka u razgovoru za Istina.media.
Vodili su ga svuda sa sobom – na njivu, među ljude, u svakodnevne poslove. Iako je ćutao o tome, Samir je želio majci u Mostar. Kada je skupio hrabrost da to kaže, porodica Soldo ga je uz teška srca ispratila. Ivko ga je predao prijateljima u koje je imao povjerenja, kako bi dječak sigurno stigao do majke.
„Ti si meni lijek“ – susret nakon 33 godine
Godine su prolazile, a porodica Soldo često se pitala gdje je Samir i šta je sa njim. Tek 2024. godine, potpuno neočekivano, Samir se pojavio na njihovom pragu.
„Kad sam ga vidjela, srce mi je stalo. Poslije toliko godina… sve je to Božje djelo“, rekla je Jadranka.
Susret je bio toliko emotivan da ga je Samir godinama prepričavao, a za Istina.media opisao riječima koje paraju srce:
„Prilazim njima i kažem da tražim ljude koji su mi pomogli 1992. godine. A čovjek – Ivko – kaže: ‘Bola, kod mene si bio!’ Žena vrisnu: ‘Samire!’ Grlimo se, emocije frcaju… A onda mi Ivko kaže: ‘Ti si meni lijek.’ Te riječi nikad neću zaboraviti.“
Ivko je preminuo nekoliko mjeseci kasnije, ali Samir je stigao na vrijeme da mu se zahvali za sve što je učinio.
Solde su u ratu pomogli mnogima, ne samo Samiru
Priča o dobroti ove porodice ne završava na Samiru. Jadranka i Ivko su u ratnim godinama pružili utočište i palestinskom ljekaru Omeru, njegovoj supruzi Enveri i njihovom sinu. Kod Solda su čekali dokumente, živjeli, radili i počeli novi život nakon što su napustili ratom zahvaćeni Mostar.
Jadranka skromno tvrdi da nisu napravili ništa posebno:
„Treba pomoći ako se može. Tako je to bilo vrijeme. Samo nek’ si živ, nek’ imaš šta pojesti. Ništa nismo očekivali zauzvrat.“
Priča o Soldama pokazuje da je dobro često tiho, bez kamera i aplauza – ali ostavlja trag koji traje cijeli život.
