Mještani naselja Bistrica koje se nalazi u opštini Prijedor duže vrijeme protive se otvaranju rudnika u svom mjestu. Bistrica se nalazi između Prijedora i Banjaluke, u podnožju Kozare, na svega 6 kilometara od Nacionalnog parka “Kozara”. U selo Bistricu prije dvije godine ušle su mašine koje su pripremale teren za otvaranje novog rudnika. Međutim, mještani su tada jasno dali do znanja da ne žele minu u svom gradu.
Trenutno stanje je da je investitor povukao mašine iz Bistrice.
“Radovi na rudniku su nezvanično završeni i ono što sada vidimo bi trebalo da bude faza rekultivacije i sanacije zemljišta.Po pravilu i po zakonu, površina bi trebala biti vraćena, u najvećoj mjeri, u prvobitno stanje. Iako je investitor uzurpirao nulto stanje prije ishodovanja ekološke dozvole i istu, u najvećoj mjeri, obesmislio, ova dozvola ipak propisuje obaveze investitora da provede rekultivaciju zemljišta i njegovu dalju ekonomsku ili drugu upotrebu. Međutim, umjesto zelenila, na terenu vidimo blato, ugljenu prašinu, mulj i otpad”, poručuju iz Centra za životnu sredinu.
Investitor se povlači a za sobom ostavlja potok Crljenjaču u cijevima.
“U kopu rudnika nalazi se survan dio parcele porodice Zrnić. Investitor je izašao iz dozvoljenih granica eksploatacionog polja, zasada bez ikakvih posljedica. Centar je stoga osporio i novoizdatu ekološku dozvolu. Ista je izdata na osnovu projekta rekultivacije zemljišta koji ne sadrži sve elemente, jer postoji razumna sumnja u vjerodostojnost i kredibilitet projekta, te kako isti ne obrađuje stvarno stanje već ono planirano”, pojašnjavaju.
U vidu koji je snimio Zoran Ninić rekao je da je ovo mjesto gdje se pokazala sva ljudska pohlepa, nedostojanstvo i prokletinja.
Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu, rekao je ranije da Bistričani nikome i ničemu ne vjeruju osim svojim očima.
“A ono što su vidjeli svojim očima jeste rudnik u Mednoj, rudnik pored Sanskog Mosta… ta područja su nepovratno devastirana, bivaju iseljena. Vidjeli su kako je investitor došao u Bistricu – krišom, bez najave, bez ikakvih prethodnih konsultacija sa onima koji tu žive, koji obrađuju svoju zemlju, koji žele da ostanu tu. Što kaže jedan od mještana: ‘Ako je tako došao krišom, bez najave, šta će tek krijući da nam uradi u selu.’ Pored toga, tim ljudima je godinama unazad najavljivana gradnja etno sela, od kojeg bi cijelo selo imalo koristi, što od prodaje domaćih proizvoda, što od promocije sela i održivog načina života, da bi odjednom vlasnik te zemlje, koji im je sve to obećavao, odjednom prodao zemlju investitoru koji bi eto, umjesto etno sela, umjesto pokretanja jedne eko-turističke priče, sada kopao ugalj. U selu koje se zove Bistrica. Pa to je paradoks nad paradoksima”, rekao je za BUKU Ostić.
