Podržati Jajce kao grad-teatar

Nekoliko je bitnih momenata i značajki što su okružili ovogodišnje izdanje Pozorišnih/kazališnih igara u Jajcu zbog kojih se ne bi smjelo dogoditi da se buduće odvijanje ovog Bosni i Hercegovini važnog i potrebnog kazališnog festivala ne dovodi u pitanje, odnosno da mu se u što skorije vrijeme osiguraju nesmetan razvitak i djelovanje. Prvo, jajačke pozorišne/kazališne igre ogledalo su onoga najboljeg što pozorišne kuće u Bosni i Hercegovini, prema vlastitom sudu i ocjeni selektora, mogu ponuditi u jednoj sezoni, dakle, to nije samo jedna dragocjena informacija o onome čime se teatri bave nego i vrijednosna činjenica koja itekako određuje rang, domete i srž bavljenja pozorišnom umjetnošću na ovom prostoru. Drugo, a protekle Igre to su pokazale više nego ikada, domaći dramski tekst, bosanskohercegovačko dramsko pismo, više nije samo gost na ovdašnjim pozornicama, očigledno je da mu se poklanja sve više pažnje. Tako da nije slučajno da su se čak četiri predstave odigrane u Jajcu poklopile sa programom nedavno završenog Festivala bosanskohercegovačke drame u Zenici: “Za šta biste dali soj život?” Harisa Pašovića i ansambla (produkcija EastWest Centar Sarajevo, Bosansko narodno pozorište Zenica, Pozorište Promena i Ujvideki Szinhaz iz Novog Sada), “Moja fabrika” Selvedina Avdića u režiji Selme Spahić i dramatizaciji Emine Omerović, Bojane Vidosavljević i redateljice (BNP Zenica), “Bunar” Radmile Smiljanić u režiji Darka Cvijetića (Pozorište Prijedor) i “Mirna Bosna” Borisa Lalića u režiji Saše Peševskog (Kamerni teatar 55 Sarajevo), što samo potvrđuje da su oba selektora: Nedžad Fejzić za Zenicu i Almir Bašović za Jajce, itekako osjetila vrijednost, snagu i svježinu koju domaći autor može udahnuti jednom pozorišnom projektu.

Treće, sumirajući natjecateljski program tih sedam večeri u nekada kraljevskom gradu, a tih festivalskih dana obitavalištu teatra, nije teško uočiti da je, paralelno uz suvremeni bh. dramski tekst, svoje mjesto imao i strani pisac, bilo da je romansijer ili dramatičar od formata, klasik ili suvremenik.

image
“ZA ŠTA BISTE DALI SVOJ ŽIVOT?” – NAJBOLJA PREDSTAVA FESTIVALA

 

Komorne forme

 

 

 

Naime, igrane su i adaptacije i dramatizacije neke pripovjedne forme, kao i originalni dramski predlošci: “Moja fabrika” adaptirana je intimna monografija zeničkog novinara i pisca Selvedina Avdića, “Majstor i Margarita” nova je dramatizacija istoimenog kultnog romana Mihaila Bulgakova koji je obilježio proteklo stoljeće, “Za šta biste dali svoj život” miks je raznorodnih citata i misli ljudi koji su odabrali smrt umjesto života za neku ideju ili ideologiju, dok su “Bunar”, “Mirna Bosna”, “Mlijeko” i “Woyzeck” izvorno dramski rukopisi – posljednja dva potiču iz suvremene grčke dramske literature, odnosno njemačke klasike, riječ je o autorima Vasilisu Kacikonurisu i Georgu Büchneru. Ujedno, Festival u Jajcu donosi najraznovrsniji splet žanrova i modela prisutnih u svijetu teatra, u predstavama koje su proizišle iz kolektivne igre, kao ansambl – predstave ili pak iz malih komornih formi, prirodnog staništa obiteljskih drama i porodičnih tajni što ih teatar tako vješto izvlači iz tame i precizno postavlja pod svjetla reflektora.

Četvrto, no ne i najmanje važno, 36. pozorišne/kazališne igre biće zapamćene i po ponovnom uspostavljanju vlastite amaterske pozorišne družine – riječ je o Gradskom teatru Jajce koji se na pozornicu Doma kulture, mjestu odvijanja festivala, naravno, u pratećem programu, popeo sa scenskim zapisom nedavno preminulog Mustafe Hamura, zaljubljenika u pozorište i čovjeka koji je godinama bio neodvojivi dio jajačkih Igara, komadom punim lokalnog kolorita, jezika i govora tog kraja pod nazivom “Mlinarev ušur”. Predstavu su režirali Hadžo Klipo i Hidajet Zjajo, amaterski pozorišni poslenici, kao i glumci: Pašaga Hodžić, Amer Kulenović, Azra Madžo, Adisa Burek, Azra Keljajić i Almir Krak, a Gradski teatar Jajce nova je, još neispisana stranica u knjizi dramskih utisaka iz ovoga grada.

Među tim malim, komornim dramskim formama što se odvijaju zapretene sred obiteljskih tajni i razdora stručni žiri 36. pozorišnih/kazališnih igara – Nedžad Ibrahimović, Emina Muftić i Marko Misirača – posebno se osvrnuo na predstavu “Bunar” Radmile Smiljanić u produkciji Pozorišta Prijedor, dodijelivši joj čak četiri nagrade: Radmili Smiljanić za najbolji dramski tekst domaćeg autora, Vladimiru Vanji Vlačini za scenografiju, Zlati Kogelnik za ulogu Majke i Darku Cvijetiću za režiju, uz obrazloženje: “Pjesničko biće Darka Cvijetića vješto se prelilo u čvrst rediteljski koncept i otvorilo čitanje ovog teksta na izuzetan način. Minimalističkim sredstvima, sasvim precizno i do kraja poštujući tematski plan teksta, reditelj je napravio uvjerljivu i potresnu predstavu”. Ovaj pozorišni ansambl u Jajcu se prvi put pojavio 2007, potom je 2010, sa Kišovom “Grobnicom za Borisa Davidoviča” također ovjenčan nagradom, a “Bunar” je njihov najkompletniji iskorak u polje autorskog, pjesničkog teatra kakav gaji Darko Cvijetić u kojem riječi tvore tijelo komada, a njegov pjesnički nerv se bez ostatka pretače u dramski narativ.

Žiriju nije bilo teško prepoznati i to: “kako je Emina Omerović oživila faktografsku i fikcionalnu građu jedne esejističke monografije i priču o jednom industrijskom gradu i njegovoj istoriji pretvorila u uzbudljivo scensko čitanje” i nagraditi je za najbolju dramaturgiju u predstavi “Moja fabrika”.

image
/STUDENTSKO POZORIŠTE “MLIJEKO” JE NAJBOLJA PREDSTAVA U IZBORU ŽIRIJA PUBLIKE

 

Mladi glumci

 

 

 

Genijalan roman Bulgakova “Majstor i Margarita” postavljen je na sceni SARTR-a zahvaljujući ideji Dubravke Zrnčić-Kulenović, a u režiji Aleša Kurta, dok je lavovski dio posla obavio dramaturški dvojac Dario Bevanda i Benjamin Hasić. Središnje mjesto u predstavi pripada neupitno liku Wolanda, magu, čarobnjaku i Sotoni, pokretaču svih zbivanja u komadu, koga izvanredno igra Alban Ukaj, dobitnik jedne od pet ravnopravnih glumačkih nagrada. Narodno pozorište iz Tuzle priklonilo se jednom drugom klasiku, pioniru i utemeljitelju modernog kazališnog izraza iz prve polovine XIX stoljeća, velikom njemačkom dramatičaru Georgu Büchneru i njegovom uvijek izazovnom “Woyzecku” u režiji mladog mađarskog umjetnika Ivana Funka. Mada veoma kratka, svega sat, predstava uspijeva sažeti dobar dio onoga što Büchnera kao anticipatora avangarde u teatru i prvog velikog pronositelja fragmentarne dramaturgije oslikava, ali niti ne zaobilazeći neke druge karakteristike njegova dramska pisma kojeg ispisuje prije svega kao pjesnik terora, torture i slobode. Naslovni lik samog Woyzecka vrlo utemeljeno i sigurno donosi glumac Midhat Kušljugić, koji: “svojim specifičnim, duboko emotivnim glumačkim bićem, ovaploćuje Woyzecka ovog vremena, uronjenog u militaristički duh i nesposobnog da odbrani svoju ličnost, svoje emocije i svoj život”, obrazloženje je stručnog žirija uz dodijeljenu nagradu za ovu rolu.

U Jajcu se prvi put predstavilo i Studentsko pozorište iz Banje Luke komadom “Mlijeko” rađenim prema tekstu suvremenog grčkog dramatičara Vasilisa Kacikonurisa, a u režiji glumca i redatelja Slobodana Perišića koji preferira “živo pozorište”, teatar koji ga se tiče, koji ga može dirnuti i pobuditi iznutra, prepoznajući u njemu, kako sam kaže, neki terapeutski, duhovni nivo. Predstava i jeste ukorijenjena u nepatvorenoj emociji, komad je izvrsno napisan, dijalozi su tečni i živi, ona nas uvodi neposredno u taj svijet Onoga Drugoga, Drugačijeg od nas, onoga od kojega često i strepimo, bojimo ga se i vidimo u njemu samo neprijatelja i opasnost za naš svakodnevni život, stoga ga ugnjetavamo i ponižavamo. Nije nikakvo čudo da je predstavu “Mlijeko” žiri publike (Dragica Karahodžić, Pašaga Hodžić, Amela Kavazbašić, Marin Ljubičić i Josipa Bogić) proglasio najboljom među sedam odgledanih. Centralni lik u predstavi – Lefterisa igra mladi, tek diplomirani glumac Aleksandar Ristanović, ta rola donijela mu je i nagradu za najboljeg mladog glumca na Festivalu, a za vrlo slično doživljenu i odigranu ulogu Bokija u “Mirnoj Bosni” nagradu je ponio i, također mladi glumac, Davor Golubović. Zanimljivo, upravo kao u Zenici, i u Jajcu je stručni žiri glumačkom ansamblu predstave “Za šta biste dali svoj život” dodijelio nagradu za kolektivnu igru, budući da se doimao “kao jedinstveno glumačko biće u funkciji osnovne redateljeve namjere”, ujedno proglasivši samu predstavu, što pak u Zenici nije bio slučaj, za najbolju u cjelini na Igrama.

Edward Gordon Craig, britanski redatelj i kazališni teoretičar, u svom poznatom spisu “O umjetnosti teatra” navodi: “Umjetnost teatra niti je glumačka umjetnost, niti teatarski komad, niti oblikovanje scene, niti ples. Ona je ukupnost elemenata od kojih su sastavljena pojedina područja. Ona se sastoji od: kretanja, koje je duh glumačke umjetnosti, iz riječi, koje tvore tijelo komada, od linije i boje, koje su duša scenografije, i od ritma, koji je bit plesa”. Sve te elemente, ili barem njihove gradivne čestice, mogli smo vidjeti u predstavama odabranim za ovogodišnje Pozorišne/kazališne igre u Jajcu, zbog svega onoga što ti elementi, objedinjeni u predstavi, donose na pozornicu, a napose zbog publike koja to željno očekuje i s pažnjom promatra, festival poput ovog treba neizostavno podržati.

 

(Oslobodjenje.ba)