Veterane 63. padobranske brigade, koji su danas krenuli na protest u Beogradu od Hemijskog fakulteta, s namjerom da kao živi zid brane studente kod Skupštine, predvodi bivši podoficir Hasan Omerović.
Hasan Omerović Omer, poznat i pod nadimkom Tarzan, jedan je od veterana čija životna priča odražava duboke, neprebolne rane jugoslavenskih ratova i poslijeratnih nepravdi. Omerović je rođen u Jajcu, a u Srbiji živi skoro četiri desetljeća. U historiji padobranstva upisao se tragičnim, ali herojskim događajem – 15. decembra 1990. godine, tokom probnog skoka s novim vojnim padobranima, doživio je pad s visine od 2.650 metara, pri čemu su mu otkazale i glavna i pomoćna kupola. Sa samo trećinom otvorenog padobrana, pri brzini od 120 kilometara na sat, pao je na krošnju drveta, a potom na betonsko igralište niškog aerodroma. Tada je zadobio 17 prijeloma, ali je uprkos ozbiljnim povredama odbio da se povuče u penziju.
Omerović nije bio samo posvećen vojnik, već i simbol borbe za pravdu koja ne odustaje. Nakon što je preživio pad, vratio se u službu samo četiri mjeseca kasnije, a u narednim godinama učestvovao je u borbenim dejstvima na raznim ratištima, gdje je stekao medalju za hrabrost. Iako je unaprijeđen u čin poručnika, ova odluka nikada nije realizirana, što je bio samo početak njegove borbe sa sistemom koji je, kako će se kasnije pokazati, izdao njegove zasluge.
Godina 1993. bila je presudna za Omerovića. Nažalost, nakon svega što je prošao, suočio se s još većim izazovom. Zbog političkog pritiska isključen je iz 63. padobranske brigade, i to zbog svoje vjere. Bio je primoran podnijeti zahtjev za napuštanje jedinice, iako nije želio napustiti elitnu brigadu u kojoj je proveo 14 godina. Iako je vojnu službu napustio kao stariji vodnik prve klase, njegova borba za pravdu nije prestala.
U narednim godinama, Omerović je izgubio mnogo više od statusa vojnog lica. Ostao je bez posla i bez penzije, našavši se u teškoj situaciji, ali je, uprkos svemu, nastavio borbu.
“Radio je kao privatno osiguranje da prehrani porodicu. Danas Omer nema ni penziju ni zdravstvenu knjižicu. Operirao je koljena u Nišu koristeći tuđu knjižicu. General Milosav Simović, komandant Kopnene vojske, prije nekoliko godina pokušao je ispraviti nepravdu, ali je naišao na bahatog pomoćnika ministra odbrane. Potom se ministar Nikola Selaković, kada je vidio koliku podršku među borcima uživa Omerović, zainteresirao za njegov slučaj, ali ništa se nije dogodilo. Pokušao sam i ja zahtjevom za poništenje tog spornog rješenja, kako bi čovjek dobio penziju i knjižicu, ali uzalud. Omer se odriče naknade štete u vidu plata. Sve je to odbijeno”, kaže za Nova.rs advokat Dušan Bratić.
Iako su ga isključili iz vojske i odbili priznati njegove zasluge, Omerović je odlučio nepravdu i neizvjesnu budućnost rješavati putem zakona. Tužio je državu Srbiju pred Međunarodnim sudom za ljudska prava u Strazburu, tvrdeći da mu je uskraćena penzija, uprkos tome što je tokom devedesetih godina hrabro ratovao za svoju zemlju.
Omerović je bio više od vojnika. Instruktor je skijanja, alpinizma i padobranstva, s gotovo 1.600 skokova, te majstor džuda i kik-boksa. Njegova posvećenost i hrabrost bili su ne samo ključni za njegove vojne uspjehe, već i za životnu filozofiju, koja se temeljila na stalnoj borbi – ne samo na bojnom polju, već i na terenu pravde.
Njegovo ime u vojnim krugovima nije bilo nepoznato, ali je s godinama sve više postajalo simbol borbe protiv nepravde. Godine 1991. Omerović je odlikovan Ordenom za hrabrost, a vanrednom odlukom Predsjedništva SFRJ unaprijeđen je iz čina starijeg vodnika u čin potporučnika. Nažalost, ta odlikovanja nisu bila dovoljna da ga spase od marginalizacije koju je doživio od strane vojne birokratije, koja mu je preokrenula sudbinu samo zato što je bio musliman.
Omerović se nije predao ni nakon što je izbačen iz vojske. Radio je kao privatno osiguranje kako bi prehranio porodicu, jer mu je država, kojoj je posvetio decenije svog života, okrenula leđa. Svi pokušaji da dobije zasluženu penziju, iako uz određene naknade, do danas su u velikoj mjeri onemogućeni birokratskim preprekama.
Posljednjih godina, Omerović je postao istaknuti predstavnik veterana 63. padobranske brigade. Na obilježavanju 80 godina ove elitne jedinice, komandant brigade, pukovnik Zonić, izložio je tadašnjem predsjedniku Vlade Milošu Vučeviću Omerovu nepravdu, pozivajući ga da se to pitanje riješi. Iako je Vučević zakazao prijem, do sada nije došlo do nikakvih pomaka na bolje. Hasan Omerović, i dalje prisutan među svojim saborcima, danas predvodi marš veterana 63. padobranske brigade zajedno sa studentima, simbolizirajući snagu solidarnosti i borbe za istinu.
„Danas Omer u Beogradu, u marševskom poretku, predvodi dio veterana 63. padobranske brigade zajedno sa studentima. Kao njegov advokat i prijatelj, svjedok sam da on nije tu zbog lične nepravde. Neće on ostati bez hljeba i liječenja sve dok ima ijednog padobranca živog, već je tu zbog mnogih nepravdi koje pogađaju razne Omere, koji su se patriotski i nesebično davali narodu i domovini kad je to trebalo. To svjedočim jer znam da sada pojedinci u Ministarstvu odbrane i Generalštabu dobivaju upite „odozgo“ ko je taj pred strojem veterana 63. padobranske, a neće reći istinu iako je mnogi znaju“, zaključuje Dušan Bratić.
