Nema sumnje, u 2025. godini fudbalski stadioni biće sigurno zanimljiva tema. Traju radovi na izgradnji nove južne tribine stadiona Veleža, očekuje se da u maju krenu radovi na izgradnji nove južne tribine Grbavice, a Grad Sarajevo, Kanton Sarajevo i Općina Centar u 2025. godini žele i početi rekonstrukciju Koševa.
“Idemo naredne godine u izgradnju nacionalnog stadiona” najavio je uz to krajem prošle godine predsjednik FS BiH Vico Zeljković.
Želja FS BiH i različitih predstavnika vlasti da naprave novi stadion je pohvalna, ali ipak, izgradnja novih ili postojećih stadiona zasnovana samo na finansijama države je prevaziđena svugdje u zapadnom svijetu.
A i sam pojam “nacionalnog stadiona” gotovo da kao takav ne postoji više na zapadu gdje se stadioni gotovo nikada ne prave samo za potrebe reprezentacije. Odnosno, fudbalski stadioni se mahom grade privatnim kapitalom, samo uz manjinsku pomoć države.
Istina, osim u Albaniji gdje je projekat nacionalnog stadiona uspio. Tamo su država i fudbalski savez osnovali zajedničku firmu koja je napravila i koja upravlja “Air Albania Stadionom” i prihoduje od pratećih komercijalnih objekata.
Jedan od novijih primjera u Europi dolazi iz Linza koji je u protekle dvije godine dobio dva nova stadiona. Posebno je zanimljiv stadion BW Linza koji se nalazi na samoj južnoj obali Dunava u centru grada.
Savezna država Gornja Austrija planirala je izgraditi stadion, no zbog različitih razloga brzo je ustanovljeno kako predviđeni budžet neće biti ni blizu dovoljan za radove. Rješenje je nađeno po principu po kojem se najčešće i grade stadioni na zapadu, a to je javno-privatno partnerstvo.
Navodno – na devet miliona eura koliko je planirala država, poznati salon namještaja je dodao 18 miliona eura. Preuzeli su i kasnije održavanje stadiona, a za uzvrat dobili priliku da pored stadiona naprave velelepni salon na prestižnoj lokaciji koji ispod sebe ima i garažu koja prima stotine automobila. Win-win situacija dobila je i još jedan “win” jer je kasnije još jedna lokalna kompanija odlučila brandirati stadion i tako pokriti sve troškove održavanja. Sam stadion ima i dodatne prihode od ugostiteljskih objekata koji na obali Dunava okupljaju građane Linza i na dane kada nema utakmica.
U Linzu postoji i Raiffeiesen Arena koju je gotovo u cjelosti finansirala istoimena banka. Za iste projekte u BiH prepreka je nepostojanje zakona o javno-privatnom partnerstvu.
“Kada je riječ o javno-pravnim partnerstvima, činjenica da u našoj zemlji ne postoji jedinstvena zakonska regulativa predstavlja ograničavajući faktor, obzirom na to da se takvi projekti mogu realizovati samo u pojedinim dijelovima koji imaju takvu regulativu” rečeno je iz Raiffeisen Banke za Reprezentacija.ba prije dvije godine.
Još jedan sjajan primjer javno-privatnog partnerstva na izgradnji stadiona je onaj u Bratislavi. Po mnogima najljepši mali stadion u Europi.
Investitor i vlasnik Slovan Bratislava napravio je stadion koji mogu koristiti sve selekcije Slovačke za utakmice, te Fudbalski savez za svoje sjedište. Za uzvrat je dobio da uz stadion napravi stambenu zgradu sa nekoliko stotina stanova (1), neboder sa poslovnim prostorima (2), garažu sa nekoliko hiljada mjesta… Sve je uljepšano prelijepim parkovima i zelenim površinama oko stadiona.
Stoga poziv vladama kantona, entiteta i državnog nivoa da što prije osiguraju pravne okvire koji bi omogućili javno-privatna partnerstva na izgradnji sportske infrastrukture.
Kroz takav model nema sumnje da bi najveće bh. firme u svim gradovima zbog ličnog interesa izgradile najmodernije stadione.
A takav scenarij mogao bi preporoditi naš fudbal.
(Reprezentacija.ba)
