U bogatoj povijesti našega grada, mnogi su se istaknuli svojim društvenim angažmanom, ali jedna osoba zaslužuje posebno priznanje – Nijaz Duranović. Bio je čovjek koji je ostavio neizbrisiv trag u školi, politici i vjerskoj zajednici. Njegova posvećenost poslu i nesebična podrška sugrađanima i kolegama činili su ga nezamjenjivim.
Nijaz Duranović bio je poznat po svojoj umjerenosti, strpljenju i ustrajnosti. Bez obzira na prepreke koje su mu se postavile, nikada se nije predavao. Umjesto toga, pronalazio je rješenja i uspijevao savladati sve izazove. Njegova jednostavnost i skromnost oduvijek su ga krasili, a nikada nije bio opterećen funkcijama ili naslovima.
Jedan od najvećih doprinosa koje je Nijaz Duranović ostvario bio je povratak suživota u Jajce. Tijekom svojih dva mandata kao predsjedavajući Općinskog vijeća Jajce (1998. – 2004. godine), neumorno je radio na obnovi grada i stvaranju povoljnog okruženja za sve građane. Njegova predanost i vizionarski pristup ključni su faktori koji su omogućili početak obnove u prvih godinama.
Prije četiri godine, na svečanosti povodom Dana općine Jajce, Nijaz Duranović posthumno je odlikovan zahvalnicom za svoje iznimne zasluge. Ovo priznanje preuzeo je njegov sin Mirnes, koji je s ponosom prihvatio ovu nagradu u ime svog oca.
Nijaz Duranović ostavio je trajan pečat u Jajcu i njegovom okruženju. Njegova posvećenost radu i snažna podrška zajednici ne samo da su doprinijeli obnovi grada, već su također potaknuli i inspirirali mnoge druge ljude da se uključe u društveni angažman. Njegova nasljednost neće biti zaboravljena, a njegov primjer bit će vodilja za buduće generacije koje će nastaviti graditi suživot i prosperitet Jajca..
Nijaz Duranović je bio čovjek od integriteta i moralnih vrijednosti. Uvijek je djelovao u najboljem interesu zajednice i nije se bojao iznijeti svoje mišljenje, čak i ako je to značilo suočavanje s kontroverzama ili otporom. Njegova hrabrost i odlučnost ostavljali su snažan utjecaj na ljude oko njega.
U nastavku vam donosimo tekst šejha Ramiza ef. Bećirovića, bivšeg glavnog imama MIZ Jajce o Nijazu Duranoviću:
Edžel smrti kod hadži Nijaza Duranovića nije bio iznenadan, ali je bio brz. Hadži Nijaz je predao dušu svome Gospodaru Uzvišenom Allahu u 57. godini života.
Rođen je u selu Divičani kod Jajca 31.12.1958. godine od oca Agana i majke Nazife rođene Mecavica. Osnovnu školu je završio u Divičanima, a srednju mašinsko-tehničku u Jajcu. Dalje školovanje je nastavio u Banjoj Luci na Pedagoškoj akademiji, smjer matematika i fizika. Po završetku školovanja vojni rok je odslužio u Petrovcu na Mlavi, Srbija. Radni vijek je započeo kao nastavnik matematike i fizike u osnovnim školama na području Jajca, naročito u osnovnoj školi u Divičanima i u Kruščici.
Pored redovnih obaveza u nastavi jedno vrijeme je bio pomoćnik direktora. Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu i na rodni grad uključuje se u jedinicu Teritorijalne odbrane sve do pada Jajca. Tokom agresije, u periodu maj/oktobar 1992. biva ranjen na linijama oko Jajca. Dane muhadžirluka s porodicom provodi u Zenici, gdje se ponovo uključuje u obrazovni proces u mjestu P. Han kod Zenice da bi se ponovo uključio u odbranu domovine provodeći aktivnosti u okviru 305/705. Slavne jajačke brigade.
Ratne dane je provodio na nekoliko ratišta, te je po drugi put ranjen tokom oružanih borbi u okolini Gornjeg Vakufa. U grupi ranjenih boraca A RBiH 1994. godine odlazi na hadždž.
Nakon rada u prosvjeti, te učešća u odbrani i oslobađanju Bosne i Hercegovine biran je za člana Općinskog vijeća Jajce, te je dva mandata (period 1998-2004) obnašao dužnost predsjedavajućeg Općinskog vijeća, u teškim godinama za Bošnjake Jajca. To su bile godine povratka iz muhadžirluka i prve godine obnove.
Hadži Nijaza sam upoznao u vrijeme agresije na BiH kao borca Armije R BiH, a još bolje sam ga upoznao nakon agresije prilikom našeg povratka na svoja ognjišta – prilikom povratka na područje Jajca, Jezera i Šipova, prilikom obnove porušenog i devastiranog. A dvanaest godina zajedničkog, i kako je rahmetli Hadžija volio reći, timskog rada u Medžlisu, krunisan je velikim uspjesima i postignutim rezultatima u radu MIZ Jajce.
Dužnost glavnog imama koju sam obavljao je časna ali i zahtjevna i odgovorna. Da bi čovjek ovu odgovornu dužnost obavljao uspješno treba imati vjerne i iskrene ljude koji mu pomažu, na koje može računati i na koje se može osloniti. Ja sam imao sreću što mi je Allah dž.š. podario saradnika, a kasnije predsjednika Izvršnog odbora Medžlisa u osobi Hadžije koji je zaista bio stručan u administrativnim poslovima. Bio je umjeren u svemu, strpljiv, ali i ustrajan.
Mene je hadži Nijaz zadužio svojom vjernošću i iskrenošću, svojom dosljednošću i nadasve, svojim povjerenjem u mene i moj rad. Posebno sam mu dužan za njegov sabur i otpornost na udarce koje je ponekad trpio zbog mene. Neopravdano je bilo, ali je bilo. Hadži Nijaz je od nekih ljudi bio pod udarom zato što je bio i ostao do kraja moj životni i poslovni saputnik.
Ja i ovom prilikom zahvaljujem Uzvišenom Allahu dž.š. koji je nasib učinio da je u posljednjih šest godina moga aktivnog i honorarnog rada predsjednik IO Medžlisa bio upravo on. Bio mi je od velike pomoći u svakom pogledu.
Hadži Nijaz je bio veliki radnik. Nije mu bilo poniženje raditi poslove koji nisu u opisu njegovih radnih zadataka, koje mnogi izbjegavaju, samo da bi ljudima izašao u susret. Koliko puta sam ga zatekao u suterenskim prostorijama općinske arhive kako traži nečiju projektnu dokumentaciju kuće, uplanjenje kuće i sl.
Znao mi je reći: „Radost ljudi kada im nađem neki dokument je uvijek i moja radost“.
A svjedok sam da je tih radosti bilo na pretek.
Za hadži Nijazom je i put njegove mahale zaplakao kojim je on svakodnevno prolazio idući na posao, idući u džamiju ili po potrebi u čaršiju, a razlog je što bi hadži Nijaz prolazeći tim putem nastojao da put bude idealno čist. On je s puta uklanjao sve pa i najmanji papirić koji bi neko bacio ili bi ga tu odnekle vjetar donio.
Na Ahiret je preselio 13. juna 2015. godine. Dženaza-namaz mu je klanjana u njegovim rodnim Divičanima sutradan, iza ikindije namaza, a istu je predvodio njegov sin prof. Mirnes ef. Duranović. Brojnim okupljenim džematlijama i drugim poštovaocima hadži Nijaza koji su došli da ga s ovog prolaznog svijeta isprate obratio se glavni imam prof. Zehrudin ef. Hadžić, koji je između ostalog naglasio da je hadži Nijaz bio naš učitelj – jer je mnoge učio u školi, naš predvodnik društvene zajednice, predvodnik islamske zajednice, a nama je preporučivao da budemo na istini i da budemo strpljivi.
Naglasio je da sve što čovjek uradi u životu na ovom svijetu ima odjeka u vječnosti, te zamolio Allaha dž.š. da Hadžiji ukabuli dobra djela i da ga uvede u džennet, i da se tamo sretnemo, ako Bog da.
Molim Uzvišenog Allaha dž.š. da rahmetli hadži Nijazu ukabuli dobra djela, oprosti grijehe i nastani ga u Firdevsi-džennetu, a njegovim najmilijim: supruzi Remziji, sinu Mirnesu, kćeri Mireli, zetu Zuhdiji, snahi Amini, te unučadi: Džejla, Isa i Zejd lijepi sabur. Amin, napisao je šejh Ramiz ef. Bećirović.
(Jajce Online)
