Uvoz električne energije u Bosnu i Hercegovinu je za godinu dana skočio za skoro 600 odsto, pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH. Pitali smo stručnjake kako smo od proizvođača postali uvoznici struje i zašto je takvo stanje u energetskom sektoru, jednom od strateških sektora svake zemlje.
Od sjaja do očaja. Od izvoznika do uvoznika struje, ali ne preko noći. Katastrofalno stanje u elektroenergetskom sektoru BiH rezultat je višegodišnjeg lošeg stranačkog upravljanja i ličnih interesa, namještenih tendera za održavanje, propadanja objekata i infrastrukture i odlaska stručnjaka, smatra ekonomista Igor Gavran.
“Do toga smo došli višegodišnjim destruktivnim partijskim upravljanjem, zanemarivanjem investicija u kvalitetne programe i projekte i prekomjernim zapošljavanjem stranačkog kadra koji nije imao znanja ni sposobnosti niti je uopšte bio potreban u tim kompanijama.
Prirodni resusursi za proizvodnju elektirčne energije, kao što je kvalitetan ugalj, takođe su zanemarivani, bilo da je riječ o rudnicima uglja koji su u FBiH u dubiozama, multimilionskim dugovima i izuzetno malim obimom u odnosu na kapacitete ili u Republici Srpskoj gdje su neki od tih rudnika dati u privatne koncesije koje se ne koriste, dok je javni dio potpuno zanemaren”, objašnjava Gavran.
– Manjak padavina i hladno vrijeme koje je potrajalo takođe su razlog porasta uvoza struje u BiH, a naš elektroenergetski sistem je oslonjen na termoelektrane, kaže Slobodan Dragičević iz Privredne komore Republike Srpske.
“Ono što je dodatno umanjilo efikasnost i učinkovitost termoelektrana je nedostatak uglja pa, u jednom trenutku, naša RiTE Ugljevik nije uopšte radila. Zatim se radilo u vrlo lošem kvalitetu uglja u jednom periodu, pa se koristio mazut. To je povećalo troškove i doprinijelo potrebi da se uveze električna energija”, navodi Dragičević.
– Sada plaćamo danak svemu tome, dodaje on.
“Govorim o najznačajnijim privrednim resursima za koje su građani dali dosta novca kroz izdvajanje za obnovljive izvore električne energije koji su, nama se svima čini, na neki način malo zloupotrebljeni. Vidimo da su određena sredstva otišla na neke druge strane, van Republike Srpske umjesto da su otišla za potrebe za koje su bila namjenjena.”
“Korupcija je prožeta u praktično svim sferama tog sektora, ali i generalno javnog sektora. Sve to je dovelo do ovakvih rezultata”, podvlači Gavran.
– Uvoz struje znači nepotreban odliv novca iz zemlje, zavisnost od cijena spolja i uskraćenu prednost da proizvodimo električnu energiju po nižim cijenama u odnosu na okruženje, objašnjava on.
“Te cijene su onda veće pa se ili direktno prenose na potrošače te i oni moraju da plaćaju jako visoku cijenu električne energije ili se plaćaju iz javnih sredstava. Tada javno preduzeće koje proizvodi odnosno sada uvozi električnu energiju ostvaraje gubitke i na kraju će to opet platiti građani i privreda.
Vrlo je malo toga u čemu je privreda u BiH konkurentna. Jedna od elemenata konkurentnosti jeste relativno cijena struje ali iz godine u godinu imamo sve više poskupljenja, a kako se povećava uvoz, poskupljenja će biti još veća”, jasan je Gavran.
Gavran ističe da su nam hitno potrebni novi kapaciteti jer, kako navodi, čak i kad bismo riješili probleme korupcije, politizacije i sličnog, ne bismo imati funkcionalne kapacitete kako bismo mogli da proizvodimo dovoljno električne energije.
(BN) Foto: BN
