Zbrajanje pogodaka iranskih kamikaza dronova i balističkih raketa u zemljama Perzijskog zaljeva otkriva štetu koja je pričinjena u proteklih pet dana izraelsko-američkog rata s Iranom.
Svaka od zemalja zaljeva godinama razvija sistem protuzračne, ali i protivbalističke odbrane, razumijevajući prijetnje koje mogu biti ostvarene iranskim raketnim programom.
Zbog strateškog interesa Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u regiji i stacioniranja 5. američke flote u sklopu Centralne komande (CENTCOM), Washington za zaljevske države ima ulogu ključnog dobavljača sistema protuzračne i protivbalističke odbrane.
Iako je današnji kontekst protivbalističke odbrane u Perzijskom zaljevu usmjeren na odbranu od iranskih raketa, glavni krivac za američko opremanje ovih zemalja je zapravo Saddam Hussein.
Početak stvaranja zaljevskog štita
Naime, nakon iračke okupacije Kuvajta u augustu 1990. godine, okupljanje šire koalicije koju bi podržala Saudijska Arabija s ciljem istjerivanja iračke vojske – bio je očekivan ishod.
Kako bi odvratio Saudijsku Arabiju od učešća u operaciji “Pustinjska oluja”, Saddam je u januaru 1991. godine naredio lansiranje sovjetskih balističkih raketa kratkog dometa tipa Scud i iračkih verzija iste rakete pod nazivom Al-Hussein. Na prostoru Bliskog i Srednjeg istoka se ova kampanja uzima za početak razvoja sistema za borbu protiv balističkih raketa.
Tada je na američku bazu Dhahran i druge ciljeve u Saudijskoj Arabiji ispaljeno više od 90 balističkih raketa, kojima su se suprotstavljali američki sistemi Patriot prve generacije. Na bazi ovog iskustva stečena su temeljna saznanja o borbi protiv balističkih raketa pri čemu je saudijsko-američka odbrana koštala preko dvije milijarde američkih dolara dok je irački napad bio i do pet puta isplativiji i jeftiniji.
Svim zaljevskim zemljama, a posebno Saudijskoj Arabiji, kampanja Saddama Husseina pokazala je kako će zapravo odbrana od balističkih raketa biti skupa i u budućnosti.
Padom režima Saddama Husseina, sva pažnja u procesu odbrambenog planiranja zaljevskih zemalja usmjerava se na Iran i njegov ubrzani razvoj balističkih i krstarećih raketa. U tom pogledu započinju bilateralni programi svake od država s SAD-om o nabavci sistema protuzračne odbrane tipa Patriot, a kasnije i protivbalističkih sistema THAAD.
Saudijska Arabija
Nakon iskustava sa sistemima Patriot PAC-1 i PAC-2 iz prvih generacija, utvrđen je cijeli niz manjkavosti zbog čega je procenat presretanja bio na poražavajućih 40 posto.
Prve verzije sistema Patriot su bile neprilagođene za gađanje balističkih raketa jer su imale klasičnu bojevu glavu koja je namijenjena za uništavanje aviona detonacijom nakon čega bi geleri razbijali što veću površinu aviona.
Nove verzije sistema Patriot su koncipirane po modelu “udari da uništiš” što je značilo direktan, kinetički pogodak u balističku raketu protivnika. Imajući u vidu stečena iskustva Rijad nabavlja sisteme Patriot GEM sa poboljšanim vođenjem i upravljanjem raketa.
Međutim, saudijska intervencija u građanskom ratu koji se vodi u Jemenu, u periodu od 2015. godine stvorio je dodatni izazov za razvoj protivbalističkih kapaciteta. Huti koji su podržani od Irana, vrlo brzo su uspostavili gotovo pa serijsku proizvodnju krstarećih i balističkih raketa zbog čega je došlo do nabavke najnovijih verzija sistema Patriot u verzijama PAC-3 i MSE koje su specijalizirane za borbu protiv balističkih i krstarećih raketa.
Prema javno dostupnim podacima Saudijska Arabija danas ima približno 25 baterija sistema Patriot, što je polovina ikad proizvedenih sistema koji su trenutno u upotrebi. Jedna baterija podrazumijeva radar i komandni modul uz četiri do šest lansera raketa.
Najnovije pojačanje saudijskog sistema protivbalističke odbrane dogovoreno je 2025. godine sa nabavkom najmanje šest baterija sistema protivbalističke odbrane tipa THAAD.
Kuvajt
Kuvajtska podrška operacijama Saudijske Arabije u Jemenu uvjetovala je izgradnju snažnog sistema protivbalističke odbrane.
Prema javno dostupnim podacima Oružane snage Kuvajta raspolažu sa šest do osam baterija sistema Patriot u verzijama GEM-T i PAC-3.
Bahrein
Od 2019. godine Bahrein započinje sa formiranjem snaga za protuzračnu, a kasnije i protivbalističku odbranu. Prema potpisanim ugovorima sa američkom kompanijom Raytheon za nešto više od 2,5 milijardi dolara nabavljeni su sistemi Patriot u verzijama GEM-T, MSE i PAC-3.
Prema javno dostupnim podacima Bahrein raspolaže sa dvije baterije sistema Patriot.
Katar
Nabavka sistema Patriot za Katar započinje početkom 2010-ih, a zvaničan ugovor za nabavku je potpisan 2012. godine u vrijednosti od 9,9 milijardi američkih dolara.
Treba istaći da je jačanje katarskih sposobnosti za protivbalističku odbranu bio je interes SAD-a zbog sve većeg značaja američke baze Al-Udeid.
Prema javno dostupnim podacima Katar raspolaže sa četiri do šest baterija sistema Patriot u verzijama PAC-3 i MSE. Pored sistema Patriot, od 2013. godine započeo je proces nabavke sistema THAAD da bi tek u maju 2025. godine bio objavljen sporazum od 42 milijarde dolara.
Ujedinjeni Arapski Emirati
Uspostavom dviju baza američkog ratnog zrakoplovstva Al Dhafra i Al Minhad, potreba za jačanjem kapaciteta za protivbalističku i protivzračnu odbranu dolazi u prvi plan.
Temeljem ugovora iz 2007. godine vrijednog 5,5 milijardi dolara nabavljaju se sistemi Patriot u verzijama PAC-3 i GEM-T. Prema javno dostupnim podacima UAE raspolažu sa devet baterija sistema Patriot.
Osim sistema Patriot, od 2012. godine UAE raspolažu sistemom THAAD koji je raspoređen u dvije baterije sa ukupno 48 lansera.
Oman
U odnosu na ostale zemlje zaljeva odbrambeno planiranje Omana odražava južniji položaj i relaksiraniju vanjsku politiku. U tom pogledu Oman ne raspolaže sistemima protuzračne odbrane koji su sposobni za borbu protiv balističkih raketa.
Ključni i jedini adut za odbranu omanskog zračnog prostora je sistem NASAMS nabavljen 2014. godine za 1,2 milijarde dolara. Prema javno dostupnim podacima, Oman raspolaže sa dvije baterije po četiri lansera sistema NASAMS.
