Neke životne priče ne planiraju se , one se jednostavno dogode. Tako je i Michael Dubery, nakon godina provedenih u velikim svjetskim gradovima i intenzivnog bavljenja borilačkim vještinama, pronašao svoj mir upravo u Jajcu. Grad koji mnogi vide kao turističku razglednicu, za njega je postao dom, zajednica i prostor u kojem može stvarati nešto novo, piše Jajce Online.
Danas Michael u Jajcu ne živi samo porodični život i sportsku strast. Postao je dio lokalne svakodnevice – član je Gradskog duhačkog orkestra/Limene glazbe Jajce, koji je nedavno obilježio impresivnih 129 godina postojanja, aktivan je i u ASK Ares airsoft klubu, a kroz kineski kickboxing okuplja mlade ljude i prenosi im disciplinu, poštovanje i timski duh.
Njegova životna priča, od djetinjstva posvećenog borilačkim vještinama, preko godina provedenih u Kini, pa sve do dolaska u mali bosanski kraljevski grad, zvuči gotovo kao scenario za film, samo što je sve stvarno.
U razgovoru s Michaelom Duberyjem otkrivamo kako je izgledao njegov put, šta ga je dovelo u Jajce i zašto vjeruje da sport i zajednica mogu mijenjati živote.
– Odrastao sam s velikim interesovanjem za i poštovanjem prema drugim kulturama i historijskim civilizacijama, pa sam odmah nakon završetka škole otputovao u Kinu kako bih se posvetio punom treningu borilačkih vještina. Mislim da je to kao Pandorina kutija – jednom kada je otvorite, ne možete je zatvoriti. Kada jednom živite u drugim kulturama, teško je jednostavno vratiti se kući i nastaviti „normalan“ život. Kina je dinamična i uzbudljiva, ali moja supruga i ja tražili smo mirno, sigurno mjesto, blizu prirode, s dobrom hranom i kvalitetnom vodom – i tako smo završili u Jajcu, rekoa nam je on.
Njegova veza s borilačkim vještinama traje gotovo cijeli život. Pitali smo ga kako je sve počelo i šta je na tom putu najviše oblikovalo njegov karakter.
– Teško mi je sjetiti se vremena prije borilačkih vještina. Zahvaljujući neiscrpnoj podršci moje majke, kao dijete sam počeo s judom, zatim karateom, tang-soo-doom, pa wing chunom i shaolin kung fuom, a na kraju chen stilom tai chija i BJJ-om – sve prije nego što sam završio školu! Djelimično su mi se borilačke vještine svidjele jer sam bio loš u drugim klasičnim sportovima kao dijete, a estetika mnogih azijskih vještina mi je bila posebno privlačna. Moja strast se dodatno produbila nakon intenzivnog treninga kod mog učitelja u Kini. Shvatio sam da tradicionalne vještine, u kombinaciji sa borilačkim sportovima, predstavljaju savršen okvir za razvoj discipline, mentalne snage, osjećaja zajedništva, poštovanja, zdravlja i mnogih drugih vrijednosti koje oblikuju odnos prema radu, učenju, porodici i životu generalno, govori nam Michael Dubery.
Put ga je vodio kroz gradove dva kontinenta – od Osla i Istanbula do kineskih metropola – da bi se na kraju skrasio u Jajcu, gradu koji spaja toplinu malog mjesta i širinu velikog svijeta.
– Nemoguće je izabrati samo jedan grad, jer svaki ima svoje prednosti i nedostatke koji opravdavaju njegovo postojanje. Oslo je topao i slikovit, dok je Istanbul uzbudljiv i pun potencijala. U Kini, Guangzhou djeluje kao futuristička metropola, dok je Jinan (gdje sam živio) više domaći, običan grad u kojem ljudi jednostavno žive svoj svakodnevni život. Na kraju, Jajce se izdvojilo kao savršen spoj malog i prijateljskog mjesta, ali istovremeno historijskog, prelijepog i iznenađujuće internacionalnog, istakao je.
Obrazovanje i sport često se posmatraju kao dvije odvojene sfere, ali u njegovom slučaju one se savršeno nadopunjuju. Pedagogija mu je dala razumijevanje ljudi i procesa učenja, dok su borilačke vještine oblikovale disciplinu, fokus i posvećenost detaljima.
– Prije svega, sjajan je osjećaj direktno doprinositi lokalnoj zajednici. Rad s klijentima izvan Bosne može biti prilično izolirajući, a uz to znači i mnogo vremena provedenog za računarom. Volim misliti da moje znanje pedagogije te analitički i rezultatima orijentisan pristup u radu s polaznicima nadoknađuju činjenicu da nisam šampion borac. Na treninzima sam jako fokusiran na sitne detalje pokreta naših članova i optimističan sam da će nivo kvaliteta nastaviti brzo rasti, naglasio je on.
U maloj sredini često se vjeruje da nove ideje teško zažive. Ipak, u Jajcu je posljednjih mjeseci nastala jedna drugačija priča – priča o sali koja je brzo postala mjesto discipline, zajedništva i sportskog rasta. Pokretanjem prvog kluba kineskog kickboxinga – Sande – u gradu, otvoreno je novo poglavlje u sportskom životu Jajca, ali i izazov koji do sada ovdje nije postojao.
– Potpuno sam oduševljen sa pokretanjem kluba. Moglo bi se očekivati da u malom gradu, u eri kratke pažnje i viralnih trendova, postoji problem s posvećenošću i kontinuitetom. U stvarnosti, lokalni tinejdžeri i mladići su disciplinovani, fokusirani i vlada odličan timski duh. Većina ključnih članova gotovo da nije propustila nijedan trening od početka rada. Iskreno, ne bih to očekivao ni u malom gradu u Engleskoj, zato mislim da lokalna zajednica treba biti ponosna, rekao je Michael.
Borilačke vještine često se posmatraju samo kroz prizmu fizičke spremnosti, ali njihov uticaj ide mnogo dalje. Za djecu i mlade, trening nije samo vježbanje tijela – on oblikuje karakter, razvija samopouzdanje i uči životnim vrijednostima koje se prenose i van sale.
– Kao što sam već naveo, benefiti su široki i sveobuhvatni. Ali radi kratkoće – za mlade ljude posebnu vrijednost ima „testiranje pod pritiskom“, odnosno prijateljski sparing protiv protivnika koji pruža otpor. Tada se uči:
-
poniznost – bez obzira koliko misliš da si dobar, uvijek možeš dobiti udarac,
-
iskrenost – sparing te podsjeti na to šta zaista možeš,
-
međusobno poštovanje – ako dobro tretiraš trening partnere, oni će ti pomoći da ostvariš svoje ciljeve,
-
mentalna snaga – kada pritisak postane prevelik, moraš se osloniti na osnovni trening i nastaviti se braniti (ili: nikad ne odustaj, poručio je on.
Zanimljivo je da njegov učitelj Shifu An Jian Qiu iz Kine svako ljeto dolazi u Jajce i organizuje borilačke kampove na različitim lokacijama, uključujući Biokovine i lokalitet Plivskih jezera.
Preseljenje u novi grad uvijek nosi izazove i prilike, a život u maloj, ali živahnoj sredini kao što je Jajce donosi i jedno i drugo. Lokalna zajednica, njena toplina i spremnost da podrži, često čini razliku između osjećaja stranosti i osjećaja pripadnosti – naročito kada se tu živi s porodicom i pokušava uklopiti u svakodnevicu grada.
– Život ovdje je predivan. Lokalna zajednica je uvijek gostoljubiva i puna entuzijazma, a posebno su pažljivi i velikodušni prema mojoj kćerki. Radujem se budućim prilikama za saradnju i doprinos. Jedini veći problem mi je to što toliko ljudi govori odličan engleski da su moje vještine u lokalnom jeziku još uvijek slabe. To moram popraviti što prije, kako ne bih zloupotrebljavao strpljenje ljudi oko sebe, kazao je on.
Na kraju, postavili smo mu pitanje koje često muči mlade: šta biste poručili onima koji razmišljaju da se uključe u sport, ali još uvijek nemaju hrabrosti napraviti prvi korak?
– Imam jednu snažnu poruku ohrabrenja – iako ni danas nisam izuzetan sportista, naši članovi ne bi vjerovali koliko sam bio slab i nespretan kao tinejdžer. Jednostavna istina je: ako treniraš pametno i predano – napredovat ćeš. Zato savjetujem svima da koriste sport kao alat za ličnu transformaciju. Bez obzira na početnu tačku, sigurno ćete otkriti svoj neiskorišteni potencijal i iznenaditi sami sebe onim što možete postići, rekao je Michael Dubery za kraj razgvora za naš portal Jajce Online.
Michaelova priča pokazuje da strast, disciplina i zajedništvo mogu oblikovati život i u maloj sredini. Njegov rad s mladima i doprinos lokalnoj zajednici pokazuju da sport i umjetnost nisu samo hobi, već način da se stvore promjene i rast.
Jajce je tako postalo mjesto gdje se tradicija i nova energija susreću i daju inspiraciju svima oko sebe.
(Jajce Online)
