OBRAĆANJE VOJNOG MUFTIJE HADIS-EF. PAŠALIĆA NA SVEČANOJ AKADEMIJI U POVODU
‘27. GODIŠNJICE OSLOBOĐENJA OPĆINE JAJCE”
(Jajce, 14. septembar 2022. godine)
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!
Poslanik, a.s., je rekao da će mu Allah, dž.š., kazivati najljepše povijesne događaje, sudbine naroda i poslanika prije njega, iako prije o njima ništa nije znao, nije bio obavješten. Ta kazivanja, ti događaji, kazivani su i objavljivani Muhammedu, a.s., i onima koji će ga slijediti da bi bili vrijednosno mjerilo, podrška i nada, pouka. Ono što je posebno zanimljivo kod ovih kazivanja, a što je naglašeno na nekim mjestima, je jedno islamsko pravilo:
”Svako odgovara za svoja djela i svoje postupke.”
Kur'an o tome govori na sljedeći način:
”Taj narod je bio i nestao; njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili.” (2:134)
U drugom ajetu: ”Niko neće nositi teret drugoga.” (6:164)
Kur'anska kazivanja učvršćivala su i smirivala Poslanika, a.s., da nastavi.
”Ustraj jer su i drugi tvoji predhodnici ustrajavali.”
Ashabi (drugovi) Poslanika, a.s., bili su ljudi sa svim ljudskim osobinama: hrabri, odvažni, odlučni, ali u isto vrijeme pokazivali i: nesigurnost, strah, neodlučnost, gubljenje nade. Dragi Bog, kroz kazivanja iz prošlosti, učevršćivao je njihovo vjerovanje i nadu u pobjedu. Pored kur'anskih kazivanja, u koje kao muslimani vjerujemo, mi Bošnjaci imamo i svoja kazivanja.
Podsjećam ovdje prisutne na neke Odluke bosanskog kraljevskog grada:
Odbrana grada Jajca, koji je bio u potpunom okruženju, trajala je više od šest mjeseci. To je bila hrabra odluka. Vi ste bili prvi koji ste zaustavili dušmana koji je krenuo iz pravca Banja Luke, nažalost grada koji je bio vaš regionalni centar.
Hidžra (povlačenje) na slobodnu teritoriju u Zenicu, Travnik, Bugojno i druge gradove u Bosni i Hercegovini, bila je također veoma teška odluka.
Ostaviti svoj gard, svoju mahalu, svoje blago, a posebno svoju bošnjačku kuću koja je gnijezdo i utočište bošnjačkog čovjeka, njegovo rodilište i odgojilište, ognjište i svodište, u kojem je njegova vjera i mjera, njegov odraz i njegov obraz, je bol koju je nemoguće razumjeti onima koji nisu prošli kroz ta iskušenja. Ne postoji bolji dokaz o samobitnosti Bošnjaka i bošnjačke kuće od stoljetne, sistematske, smišljene i perfidne nakane dušmana da ih unište, jer samo ono što postoji može biti uništeno.
Formiranje 305. brigade u sastavu 3. korpusa ARBiH u početku je izledalo poput nemoguće misije. O tome komadant Halid Dedić, 22. decembra 1992. godine, detaljno izvještava, o stanju u 305. brigadi, o brojnim problemima u njenom formiranju, o padu morala nakon povlačenja iz Jajca, rasutosti prognanog ljudstva po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, o organizacijsko-mobilizacijskim problemima i sve do najtežih pitanja logističke podrške. Najteži logistički problem ogledao se u činjenici da je brigada raspolagala sa četrnaest cijevi pješadijskog naoružanja. Samo godinu dana kasnije, 19. novembra 1993. godine, 1. bataljon 305., sa komadantom Gromila Abidom na čelu, počinje marš od Bilješeva, Visokog, Kaćuna, Fojnice, Sjenokose, planine Vran, Privora. U Gornjem Vakufu 1. bataljon zatvorit će kapiju drugom dušmanu.
Braćo i sestre,
Zajednice koje se ne sjećaju osuđene su na propast. Čovjek koji nema izgrađen odnos prema vlastitoj prošlosti, osoba koja, kao u nekim patološkim slučajevima, potpuno zaboravi svoju prošlost, gubi vlastiti identitet. Ona se tada ne sjeća ni svog imena, te u konačnici ne zna ni ko je zapravo.
Vaše okupljanja i sjećanja su zalog za našu budućnost! Kazujmo, pričajmo našoj djeci o hrabrosti i odlučnosti naših djedova, očeva, braće i sestara. Vi, građani Jajca, budite ponosni na formiranje brigade. Muhadžirskih brigada u ARBiH je bilo vrlo malo. Vašim zalaganjem, dobrim vođenjem, a Božijom voljom i pomoću, vi ste jedina muhadžirska brigada ARBiH koja je oslobodilački ušla u svoj grad. U nedostatku motornih vozila, a prije svega goriva (nafte), marš dužine 70 km je primjer vaše odlučnosti da izvršite zadatak i pomognete drugom. Mislim da ovakav potez nije napravila niti jedna brigada. Podsjećam također da se Muhammed, a.s., sa svojim ashabima vratio u rodni grad. Nažalost, malo je primjera u povijesti islama u kojima se muslimani vraćaju u gradove iz kojih su protjerani. Vi ste ovaj sunnet Poslanika, a.s., upotpunili!
Molim vas, nemojte zaboraviti gradove i sela na slobodnoj teritoriji koji su vam pružili utočište. Pravimo bratske saveze! Prirodno je da ulice u Zenici, Travniku, Bugojnu, Jajcu nose nazive koji će vas podsjećati na vaše prisustvo, odnosno na teški, ali ponosni period bošnjačke povijesti. Da li će se u budućnosti dogoditi neki novi genocid nad Bošnjacima, ne zavisi od onih koji su to već jednom učinili, već od Bošnjaka samih.
Upravo na to upozorava veliki bošnjački pjesnik Mehmedalija Mak Dizdar:
”Čekam te. Jer te znam
Doći ćeš opet jednog dana
Zakleo si se čvrsto na to
Na kaležu, na križu, na oštrici mača
Pijan od pojanja proklestva i dima tamjana.”
Srebrenica se ne može reći slijeganjem ramena. Dakle, što je bilo, bilo. Ili, bilo i bitisalo. Jedan pisac sasma drugo kaže: ”Što je bilo, to je ono što će biti i ničega novog pod suncem! Ono što je bilo ne interesuje nas što je bilo, već zato što još traje i dalje djeluje.”
Uprkos svemu, braćo i sestre, mi moramo vjerovati u budućnost. Nije potrebna samo nama, već i našoj djeci, djeci naše djece i djeci njihove djece. Budućnost je potrebna i šehidima, mezarjima, grobovima. Mnogo ih je niklo u našim šumama i livadama. Njihovo je pravo da počivaju na svojoj, plemenitoj zemlji Bosni.
(MIZ Jajce)
