Obavljena službena identifikacija tijela nestalih Hrvata iz Bugojna

U prosekturi katoličkog groblja „Prahulje“ u općini Travnik utorak je obavljena službena identifikacija četiri tijela ekshumirana prošlog ljeta na lokalitetu Rostova nadomak Bugojna.

Identifikaciji su nazočile obitelji nestalih, predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskog rata Bugojna kao i predstavnici Instituta za nestale osobe BiH, Tužiteljstva BiH te vještan sudske medicine.

Da pronađeni kompletni posmrti ostatci ekshumirani na Rostovu pripadaju Zoranu Galiću, Draganu Miličeviću, Anti Markulju i Franji Jezidžiću, četvorici od 19 nasilno odvedenih hrvatskih logoraša iz logora Armije BiH tijekom rata u Bugojnu, potvrdilo se analizom DNK uzoraka koja je obavljena u laboratoriju Međunarodnog povjerenstva za nestale osobe u Haagu.

„Ovo je za mene dan tuge, ali i dan radosti jer ću nakon svih ovih godina, a već je 28 nastala imati priliku dostojno pokapati svojeg supruga i oprostiti se od njega. To za nas obitelji znači jedan mir“, kazala nam je Dragica Galić, supruga nestalog i identificiranog Zorana Galića.

Uz njegove posmrtne ostatke pronađena je i iskaznica Međunarodnog crvenog križa koji ga je s još 11 nestalih evidentirao ali i džemper koji mu nedvojbeno pripada, potvrdila nam je njegova supra Dragica.

Otac Zorana Galić, Drago Galić koji je godinama molio one koji znaju da mu kažu gdje su kosti njegovog sina, kao i većina roditelja nestalih preminuo je, a da nije dočekao pronalazak kostiju sina Zorana.

„Obitelji nestalih prilikom službene identifikacije imaju priliku vidjeti posmrtne ostatke, u ovom slučaju pronađene kosti nestalih. Ovom im je prilikom prezentiran i obdukcijski nalaz koji postaje sastavni dio sudskog spisa Tužiteljstva BiH“, kaže Marko Jurišić, član Kolegija Instituta za nestale osobe BiH.

Članovi obitelji identificiranih, pojasnio nam je Jurišić, imali su priliku postaviti vještaku sudske medicine pitanja na koji način su ubijeni njihovu najmiliji, odnosno doznati sve okolnosti na koji su skončali svoje živote nakon nasilnih dvođenja iz logora Armije BiH u ljeto i jesen 1993. godine.

U potiljak

Zorana Galića, potvrdila nam je njegova supruga Dragica ispaljena su četiri metka iz neposredne blizine. Dakle,uz rezultate DNK analize, zapisnik vještaka sudske medicine o okonostima okrutnih ubojstava hrvatskih logoraša postaje sastavni dio dokaza Tužiteljstva BiH u predmetima koji bi se trebali pokrenuti zbog ratnih zločina nad Hrvatima Bugojna i hrvatskim ratnim zarobljenicima.

Navedeni dokazi na optuženičku bi klupu trebali dovesti prije svih nalogodavce i kreatore zločina, bošnjački politički i vojni vrh, Dževada Mlaću, predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna, ali i Selmu Cikotića, ratnog zapovjednika Operativne grupe zapad Armije BiH i aktualnog ministra sigurnosti BiH.

Njihovim izvođenjem pred lice pravde, uvjereni su hrvatski stradalnici Bugojnu, klupko zločina na bugojanskim Hrvatima odmotalo bi se do kraja. Značilo bi to kažnjavanje odgovornih za progon 15 tisuća Hrvata iz ovog srednjobosanskog grada, ubojstva i zločine nad civilima i oko dvije tisuće zarobljenika brojnih logora Armije BiH, ali i rasvijetiliti sudbina preostalih 15 uglednih Hrvata Bugojna kojima se nakon odvođenja gubi svaki trag.

Iako je agonija završila za četiri obitelji, njih još 15 traži posmrtne ostatke svojih očeva, sinova i braće kako bi nakon skoro 28 godina mogli dostojno ih pokopati. Zajednički pokop četiri identificirana tijela bit će 19. ožujka, na 27.godišnjicu razmjene hrvatskih logoraša logora „Stadion“, potvrdila je Dijana Strujić, predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestali hrvatskih branitelja Bugojna.

Na ovaj datum 1994. Godine 294 hrvatska logoraša koji su zajedno s nestalima proveli i po osam mjeseci po logorima Armije BiH u Bugojnu razmjenjena su i to im je kako sami kažu drugi rođendan jer usprkos torturama koje su prošli, premlaćivanjima, izgladnjivanju, nasilnom vađenju krvi te odvođenjima na prve crte obrane gdje su poslužili kao živi štit, imali su sreće i preživjeli su.

Kao takvi svjedoci su Tužiteljstva BiH spremni svojim iskazima tražiti pravdu za sve što su proživjeli, a na poseban način za agoniju obitelji nestalih.

 

(vecernji.ba)