Non paper je važan kao i vizije o Bosni i Hercegovini, ali gdje su vakcine?

Svakog “čuda” dva-tri dana dosta. Ovako bi se mogla sublimirati bosanskohercegovačka političko-društvena zbilja. Vlast i oni odgovorni trebaju samo izdržati prvi udar kritika javnosti i kasnije se sve zaboravi.

Ko se danas sjeća da je BiH zakazala u procesu nabavke vakcina? Da s tim procesom još uvijek kaskamo i da masovne imunizacije još nema? Prvobitni bijes građani su ispoljili i sada su u fokusu neke druge teme.

Posljednja dva dana u centru pažnje je priča o tzv. non paperima (neslužbenim dokumentima) i vizijama pojedinih desničara i navodnom cijepanju BiH i regiona. Sve oči uprte su u Sloveniju i premijera Janeza Janšu te predsjednika Boruta Pahora. Janša bi nas kao podijelio, a Pahor mu kao brani. U međuvremenu se nižu osude, reakcije i analize.

I naravno, ta tema jeste važna i potrebno joj je posvetiti vrijeme. Ipak, zanimljivo je kako je u samo nekoliko dana duboko u drugi plan pala tema o famoznom pismu grupe ljekara sa Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) o ograničenoj upotrebljivosti respiratora koje je kupila firma “Srebrena malina” za najteže pacijente. Javnost još uvijek nije dobila konkretan odgovor da li se ti respiratori koriste za najteže bolesnike ili ne? Mogu li se uopšte koristiti?

A vakcine?

U drugi plan je pala priča i o nabavci vakcina. BiH još uvijek nije nabavila veće količine vakcina direktnim putem. Ni FBiH, a ni RS, uz iznimku jedne manje pošiljke Sputnika V u manjem entitetu.

Glavninu vakcina kojima se imunizira zdravstveni kadar obezbijedili smo kroz donacije i tek 50.000 putem Covax mehanizma. Vlast je svojim opravdanjima eutanizirala građane kroz priču da se radi o teškom i mučnom procesu, pa se sve manje postavlja pitanja o tome u kojoj fazi su pregovori, koji si rokovi i kolika je svrha imunizacije ako se neće vršiti masovno u što kraćem roku.

U BiH još ne možemo vidjeti redove građana koji čekaju na svoju vakcinu, ali možemo čuti poruke nadležnih da je važno što prije početi masovniju imunizaciju. Volju imamo, ali nam fale sastojci.

Gdje su ponude kompanija

Kada je početkom marta Vlada FBiH i Zavod za javno zdravstvo počeo aktivnije raditi na nabavci vakcina djelovalo je da je posao dogovoren za tri dana. Tako je i predstavljeno. Ali, kako kaže narodna izreka: Sve što je lijepo kratko traje, a u FBiH nije ni započelo, a već se raspalo. Slavodobitno najavljeni proces nabavke pola miliona Sputnika V koju je trebala kupiti firma Medimpex preko posrednika Nikole Lakušića koji je nestao bez traga. Sve je opravdano bjelosvjetskom zavjerom Beograda i Banje Luke, odnosno Aleksandra Vučić i Milorada Dodika da su agitovali za obustavu nabavke za FBiH.

Da parodija bude veća ni Republika Srpska za svoje potrebe još uvijek nije nabavila veće količine vakcina iako su dogovorili kupovinu više od milion doza Sputnika V.

Treba istaći da je Vlada FBiH u trenutku kada je izabrala firmu Medimpex i posrednika Lakušića ostavila otvorena vrata svim drugim kompanijama koje su poslale svoje ponude da mogu nabaviti vakcine ukoliko dogovore posao. A u tom trenutku tri ili četiri druge firme su poslale ponudu za nabavku vakcina sa određenim rokom isporuke koji se maksimalno kretao do 45 dana.

Vozovi prolaze

Većina tih rokova je prošla, ali na stolu nema nijedne ponude niti najave. Je li moguće da su sve ponude propale? Vlast u FBiH je čak ukinula radno tijelo koje je trebalo raditi na koordinaciji te je sada za proces nabavke vakcina prva adresa Zavod za javno zdravstvo. U međuvremenu su građanima oči “zamazane” iskazom želje da bismo kupili pola miliona kineske vakcine Sinopharm. Ali je kako staviti stoje i u tom procesu procedura složena.

U BiH vjerovatno niko neće priznati da smo davno zakasnili na sve dogovore i da je jedina kapaljka preko koje dobijamo vakcine famozni Covax, naravno ako ne računamo donacije.

I ako se opet neko sjeti pa počne propitivati i tražiti odgovore o visokoj stopi smrtnosti od korone u BiH, o respiratorima ili vakcinama vjerovatno će ga nadjačati neke druge teme, zveckanje oružjem kojeg nemamo, ratom u koji niko ne želi niti može ići ili prekrajanje granica kojima smo davno okovani. A zdravlje je ipak najvažnije.

 

 

(Klix)