Riječ „bager” se često spominje u Bundestagu. Pogotovo kada se radi o proračunskim debatama nema praktički govora u kojem zastupnici vladajuće koalicije na najavljuju da će uskoro bauštele diljem Savezne Republike Njemačke preplaviti bageri.
Promjenom Ustava, Unija CDU/CSU i SPD su, uz podršku Zelenih, prije godinu dana obećali ogromna ulaganja u infrastrukturu, najavili su gradnju, modernizaciju, obnovu privrede, poticanje ekonomskog rasta. I baš zato je tada i postignut sporazum da se te projekte financira novim zaduženjem: iz posebnog fonda „teškog” 500 milijardi eura za infrastrukturu i zaštitu klime.
Bio je to riskantan manevar. U trenutku usvajanja tog paketa, još uvijek nije bio finaliziran dogovor o formiranju nove crno-crvene vlade (kršćanskih demokrata i socijaldemokrata). Temeljni zakon je promijenjen dvotrećinskom većinom glasova u Bundestagu koji je zapravo bio pred raspuštanjem.
2025. – izgubljena godina?
No, zasad nema puno znakova realizacije obećanih ulaganja. Čak ni u Strabagu, jednoj od najvećih građevinskih tvrtki za prometnu infrastrukturu. Peter Hübner, član uprave i predsjednik Njemačkog saveza građevinske industrije, kaže: “2025. je bila zaista teška za građevinsku industriju, posebno za one koji rade u infrastrukturi.”
Do sada je savezna vlada potrošila 38 milijardi eura iz posebnog fonda financiranog dugovima. Taj podatak stoji na web-stranici Ministarstva financija. Tome treba pridodati još investicije pojedinih saveznih zemalja i općina. Glasnogovornik ministarstva Lars Harmsen ipak priznaje: “Općenito, nismo u potpunosti zadovoljni trenutnom situacijom.”
Strpljenje je ključno u previše birokratiziranoj Njemačkoj, kao što zna i Monika Schnitzer, jedna od ekonomskih savjetnica savezne vlade. “Prvo se moraju donijeti odluke. Zatim se mora provesti planiranje, a zatim se moraju objaviti natječaji”, kaže Schnitzer. “I tek onda gradnja zapravo mora započeti. Uvijek je bilo jasno da se to neće dogoditi brzo.”
Kritike na račun savezne vlade
Plan je bio ulaganje većih sredstava. Novac financiran dugovima trebao se uložiti u dodatne projekte: nove škole, nove vrtiće, nove ceste, nove mostove. Ali to se ne događa onoliko koliko se očekivalo, kritiziraju ekonomski stručnjaci poput Tobiasa Hentzea iz Njemačkog ekonomskog instituta u Kölnu.
„Vlada koristi novac za popunjavanje proračunskih rupa, za financiranje drugih rashoda koji nemaju nikakve veze s infrastrukturom i klimatskom neutralnošću”, kaže Hentze. Izračunao je da se oko polovica novca ne koristi kako su obećali političari, na primjer, u bolnicama.
„Mnogo toga sada se financira iz posebnog fonda koji su prije trebala financirati zdravstvena osiguranja i savezne zemlje”, objašnjava Hentze. Financiranje se odgađa, ali se ne pokreću novi projekti, dodaje on.
“Ranžirni kolodvori” i “trikovi”
Vijeće ekonomskih stručnjaka također je u svom godišnjem izvješću kritiziralo takvo “premještanje” sredstava. Monika Schnitzer navodi ulaganja u željeznice kao primjer. Devet milijardi eura namijenjeno je za tu svrhu iz posebnog fonda, kaže ona. “Ali to zapravo nije dodatno ulaganje, jer je istovremeno proračunska alokacija u saveznom proračunu smanjena za gotovo šest milijardi eura. Na kraju ostaje samo oko 3 do 3,5 milijarde eura više nego što je koalicijska vlada izvorno planirala”, kritizira Schnitzer.
Neki to u Njemačkoj nazivaju ” Verschiebebahnhof”, u doslovnom prijevodu “ranžirni kolodvor”, kako bi slikovito opisali način na koji se novac prebacuje iz jednog u drugi projekt – a drugi to nazivaju legalnim proračunskim trikovima. Jer što točno predstavlja dodatna ulaganja, to nije precizno definirano u Temeljnom zakonu. Zeleni su se s time svojedobno složili i podržali u Bundestagu, a sada su ljuti. “U Ustav smo ugradili načelo dodatnog ulaganja kako oni ne bi mogli koristiti još više trikova”, kaže šefica kluba zastupnika Zelenih u Bundestagu Katharina Dröge. “Ali ne možete napisati roman o Temeljnom zakonu. Parlament ima određeni manevarski prostor, a nažalost, to sada rasipaju.”
Prije godinu dana, Dröge je provela mnogo besanih noći pregovarajući o posebnom fondu s CDU/CSU i SPD-om. Bi li ponovno pristala na to? “Da”, kaže. Ulaganja su općenito važna, napominje ona.
Posebni programi još skuplji?
Jedan od ciljeva ulaganja je i poticanje gospodarstva. To bi, pak, trebalo napuniti državnu blagajnu, također i za pokrivanje kamata. Riskantno je to kockanje, upozorava Reiner Holznagel iz Saveza poreznih obveznika. “Ako financijska tržišta sada vide da ovaj novac uopće ne koristimo za ulaganja, već za potrošnju, da se ne događaju važne reforme, tada će kamatne stope porasti, a tada će i troškovi za ove posebne programe postati enormno skupi”, kaže Holznagel.
A svatko tko u to ne vjeruje, kaže Holznagel, trebao bi pogledati Francusku. Susjedna zemlja je u dužničkoj krizi i sve se više bori s plaćanjem rastućih kamatnih stopa. Scenarij koji bi, ako stvari krenu po zlu, na kraju mogao ugroziti i Njemačku.
(DW)
