Fahd Kasumović, profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, urednik i jedan od autora zbornika “Nasilje nad ženama: Diskursi, perspektive, lekcije iz bh. povijesti”. Sadržaj zbornika je ujedno bio i centralna tema razgovora u emisiji “Izvan okvira”.
Ova monografija obrađuje problem nasilja nad ženama u bh. povijesti, kao i odnos društva prema navedenom fenomenu od antičkog perioda do suvremenog doba. Nastala je kao rezultat interdisciplinarne suradnje.
Bez obzira na višeslojnost i dugotrajnost nasilja nad ženama u BiH, kao i brojne historijske izvore koji govore o tome, nasilje nad ženama predstavlja problematiku koja je marginalizirana u historiografiji. Među pitanjima koji se nalaze u fokusu istraživanja su povijesna pozadina kulture nasilja nad ženama, kao i mehanizmi koji su doprinosili reprodukciji nasilja unutar patrijarhalnih društava.
“Mi smo se prije nekoliko godina suočili s jednom pandemijom. I s tom pandemijom mi smo se uspješno izborili. S druge strane, postoji jedan drugi problem s kojima susrećemo se već dugo, dugo vremena. Susrećemo se u BiH stoljećima i milijenijima. I mi s tim problemom se nismo izborili, a to je problem nasilja nad ženama. Moja motivacija u svemu ovom je bila i akademska potraga za rješenjima, za znanstvenom osnovom o nasilju nad ženama. Pokušavao sam zapravo da napravim jedan projekat koji će na akademski način doprinijeti izučavanju nasilja nad ženama, a također koji će imati određeni društveni značaj. 2023. godine bio je slučaj Nizame Hećimović koji je izazvao mnogo različitih reakcija društva. Ta društvena svijest o nasilju nad ženama je nešto što je poraslo u BiH, u medijima, interes za takve teme je porastao. I dok sam slušao te izvještaje to me podsjetilo na nešto – kako sam se u osmanskim izvorima susreo sa različitim slučajevima, sličnim nasiljem nad ženama, sa silovanjima, sa ubistvima, sa verbalnim nasiljem, ekonomskim nasiljem, strukturnim nasiljem. I onda sam odlučio da se vratim u te izvore i da vidim možemo li utvrditi određene zajedničke obrasce, određene sličnosti. Zanimale su me reakcije društva, da li je društvo pokušalo sankcionirati, prevenirati nasilje nad ženama”, naveo je Kasumović.
Na pitanje da li postoji neko zlatno doba u povijesti Bosne i Hercegovine kada je nasilje bilo minimizirano, kada je nasilje nije bilo strukturalno, sveprisutno kao što je danas, Kasumović je odgovorio: “Inače ne podržavam narative o zlatnim dobima, ni zlatnom dobu, to je nešto što bi vodilo nas ka idealiziranju prošlosti što ja jednostavno ne želim raditi, ali da li je postojalo doba bez nasilja, teško. Mi ne možemo o svim periodima govoriti, ali onome što smo mi vidjeli, imamo oko 2200 godina nasilja nad ženama. Vidimo da je nasilje nad ženama bilo prisutno u svim tim epohama, uspjeli smo da dođemo do konkretnih rezultata, do konkretnih spoznaja o tekstovima u kojima se ono spominje, o načinima na koji je ono zabilježeno u tim tekstovima. To je vrlo važno, jer do sada kada bismo mi govorili o nasilju nad ženama, kada se govorilo o njegovoj povijesti, to su uglavnom bila neke uopćene fraze i te uopćene fraze su podrazumijevale da je nasilje sveprisutno, ali je zapravo to bila marginalna tema u historiografiji.”
Na ovom projektu, kazao je, radio je s izvanrednim timom ljudi koji se sastoji do profesionalaca iz svih perioda. Knjiga je objavljena u Sarajevu i Berlinu, a izdavači su Univerzitetu Sarajevu kao i fondacija Henry Bell iz Sarajeva, odnosno Henry Bell Stiftung iz Berlina.
“Dok sam se bavio radom na ovom projektu, upoznao sam svog kolegu Luku Patricija sa Univerziteta u Torinu, koji mi je predložio da pošalje jednog svog doktoranta koji bi bio sa nama u timu. Ja sam već imao svoj tim i zahvalio sam se na tom interesu koji su oni iskazali. A to vam govori koliko je važno i koliko se danas u svijetu prepoznaje napor da se određene stvari istraživački izvedu, da se dođe do jednog znanstvenog istraživanja u kojem bi se pronašli i analizirali tekstovi koji se odnose na nasilje nad ženama”, istakao je Kasumović.
Jedan od niihovih zaključaka je da su patrijarhalni odnosi moći u društvu doprinosili perpetuiranju nasilja.
“Patrijahat je sistem zapravo u kojem muškarci imaju dominantnu ulogu u društvu i u kojem je pristup ključnim sferama u društvu, političkoj, javnoj sferi, ekonomiji, zapravo u rukama muškaraca, po uzoru na to kako je to kod oca u porodici. I onda su odnosi moći bili jednostavno takvi u svim ovim epohama da su išli u korist muškaraca. A s druge strane, u svim tim epohama, izuzev ove trenutne koju živimo, suvremenog doba, očekivalo se od žena da više budu upućene na neki privatni prostor, da budu pokorne, da rađaju djecu. To su neke stvari koje su zapravo poznate. Postoje ljudi koji su jednostavno smatrali da je bunt ako se žena usprotivi ovakvom poretku moći ili da se buni protiv muškarca, i takav muškarac, ukoliko je još sklon nasilju i ukoliko se ti određeni društveni momenti poklope, mogao je da nasilno reagira. To nije značilo da bi svaki muškarac tako reagirao i nije značilo da u patrijarhalnom društvu ili patrijarhalnim društvima nije bilo određenih momenata u kojima se pokušalo zaštititi žene. Tako da vam kažem, patrijarhalno društvo je vrlo složen koncept i na izvjestan način to moglo da utječe na ove stvari, ali evo, sad da kažem da i u tim društvima imamo nijansiranu sliku i odnose prema nasilju”, kazao je.
Prof. Kasumović se bavi osmanskim periodom te je tokom svog istraživanja ipak naišao na dokumenta slučajeva u kojima društvo nastoji zaštititi žene koje su se sudu obratile s molbom da ih zaštiti od muževa koji ih vrijeđaju, ponižavaju, psuju, ne daju im dovoljna sredstva.
“Bilo je vezanih,pitanja koja se odnosila na porodičnu čast, na sramotu određenu koja je tu postojala i nije to bio više samo individualni njihov izbor. To su bili određeni društveni običaji, jedan odgojni sistem cijeli. Zato je meni važno, s druge strane, da smo uopće pronašli pojedine slučajeve žena koje su na sudu zatražile da se njihova prava ispoštuju”, istakao je.
U svom istraživanju bavili su se i sistemom ropstva.
“To je bilo vrlo značajno zato što ropstvo datira od antičkog perioda i tu je kolega Marić zapravo uspio da ustanovi nasilje nad ženama unutar tog sistema, sistema robovlasničkog. Robovlasnički sistem je takav sistem koji u strukturnom smislu dovodi robove i robinje, ljude u nejednak položaj. To je nešto sasvim drugačije u odnosu na one naše sisteme vrijednosti koje mi danas imamo. Mi zapravo pokušavamo razumjeti na koji način se odnosilo prema ropstvu, prema robinjama i na koji način su robinje mogle posebno trpjeti različite vidove nasilja”, rekao je prof. Kasumović.
Iako i danas imamo nasilje nad ženama, istakao je da je društvo ipak napredovalo, a da se žene udruženije bore za svoja prava. Istakao je kako je ovo samo prvi korak kao bi se napravile reforme u obrazovnom sistemu, a drugi korak je da naprave društvenu dimenziju – predavanja, radionice i rad s mladim ljudima.
