Nažalost Bosna i Hercegovina vrlo rijetko, gotovo nikako, ima igrače koji već kao maloljetnici ili mlađi punoljetnici svojom kvalitetom izbore minute u seniorima klubova liga petice i drugih većih europskih liga.
Vrlo su rijetki za nas slučajevi kao što je bio Miralem Pjanić koji je sa 17 godina debitovao za Metz u Ligue 1 ili Benjamin Tahirović sa 19 godina u još većoj Romi i težoj Seriji A.
Igrač koji bi mogao oboriti te rekorde je Kerim Alajbegović koji je sa 17 godina već zaigrao za prvi tim Bayera, a koji bi do kraja ove sezone objektivno mogao upisati i neku minutažu za Bayer u utakmicama za bodove.
Pjanić i Tahirović su prvi kontakt sa BiH imali u A reprezentaciji, dok je Alajbegović praktično prvi supertalent koji je pod zastavom BiH još od mlađih selekcija.
Alajbegović primjer nepostojanja jasne strategije
Ujedno je Alajbegović i primjer da u Fudbalskom savezu BiH baš i nemamo jasnu strategiju šta raditi sa ovim najvećim talentima. Što i ne čudi jer ovakve igrače, ako smo sretni, imamo tek svakih deset ili više godina na raspolaganju.
Donekle je jasno kako je praksa da ovakvi igrači preskaču U15 BiH selekciju i što ranije dobijaju priliku u U17 BiH, ali šta poslije!? Konkretno Alajbegović je prošle godine postao najmlađi igrač U21 BiH ikada i činilo se kako je ta odluka FS BiH bila dio neke strategije. Da će ga kroz tu selekciju pripremati za što brži debi u A reprezentaciji.
Ali nakon toga FS BiH ga je “šutnuo” da za U19 BiH igra “poluzvanične” prijateljske utakmice protiv prvog tima GOŠK-a i Posušja – utakmice koje nisu čak imale navodno ni zapisnik. Svako razuman je znao da ovakva U19 BiH nema šanse u kvalifikacijama za koje su se uigravali, te da je ovaj rizik sa Alajbegovićem totalno bio van pameti.
Nema sumnje da su u Bayeru čupali kose od brige što će njihov najveći talenat već sad vrijedan desetak miliona eura samo nekoliko sedmica poslije utakmica omladinske Lige Šampiona “na nož” seniorima Premijer lige BiH. I čudo je da su uopšte dopustili takvu avanturu.
Igralo se u nižoj brzini pa je ovaj eksperiment ipak srećom prošao dobro, ali sigurno da ovaj primjer nije najbolja reklama za druge talentovane igrače koji se razmišljaju da li u mladim selekcijama igrati za Bosnu i Hercegovinu. I da li uopšte igrati za BiH.
Mladi igrači igraju bez straha od greške
I sada nije jasno ni šta dalje sa Alajbegovićem na čijem će se slučaju nadamo se i razjasniti strategija za posebno nadarene igrače!?
Daleko od toga da Alajbegoviću treba pomoć reprezentacije jer ga u Bayeru vide kao najveći potencijal, ali Barbarez je već istakao kako će reprezentacija pomoći svojim igračima. Što bi u praksi značilo da će kroz povjerenje u reprezentaciji dobiti još veće poštovanje u klubovima. Samim tim da će i reprezentacija dugoročno biti jača jer će povratno dobiti igrače sa boljom klupskom formom.
Na ruku mladih talenata i njihovog što ranijeg debija u A reprezentaciji govori i ono što smo gledali sa Esmirom Bajraktarevićem prošle godine. Mladi igrači se ne boje greške i sa puno manje treme prolaze svoje prve nastupe. Dok su protiv Nizozemske ili Njemačke većinom stariji debitanti izgledali kao da su im noge svezane od straha, Bajraktarević je bezbrižno igrao u punom svom raskošu pun elana da pokaže šta zna. Samim tim u narednim nastupima taj mladi igrač je još “lakši”, a onaj “stariji debitant” u još većem problemu jer je sada zatrpan hiljadama ružnih poruka od navijača.
Jer, svima u fudbalu se nakon greške “skida glava” osim mladom igraču. Mladom igraču se greške ne zamjeraju, čak šta više. A i treneri se amnestiraju od loših rezultata ako su dali podršku igračima u kojima javnost vidi bolju budućnost.
Fizička snaga i iskustvo su presudni, ali…
Za Bajraktarevića nema sumnje da on u ovom trenutku i bez iskustva europskih utakmica može čak i ubaciti cijelu reprezentaciju u višu brzinu kada je to potrebno. Sa Alajbegovićem treba razmišljati makar i sa minutažom u drugim poluvremenima prijateljskih ili drugim poluvremenima do tada već riješenih utakmica kakve će valjda biti one protiv San Marina.
Jasno je kako ni Esmir Bajraktarević još uvijek nema fizičku snagu, ali i iskustvo velikih utakmica da bude pršljen kičme A reprezentacije BiH. Samim tim je jasno i da je Kerim Alajbegović još barem sezonu ili dvije daleko da bude pršljen kičme A reprezentacije, ali je i jasno da ovakve prave dijamante treba afirmisati što prije kakvom takvom minutažom u A reprezentaciji – kako bi se ubrzao njihov razvoj u ključne igrače Bosne i Hercegovine.
Za Alajbegovića se scenarij “brzog protoka” kroz selekcije BiH nameće sam po sebi time što dobija sve veću ulogu u Bayeru, ali zbog drugih nadolazećih većih i manjih talenata za nadati se kako će Emir Spahić kao direktor biti prvi koji će uspjeti napraviti jasnu strategiju.
A za nju će sigurno trebati vremena. Pa samo je jedna od stavki ujednačena formacija svih selekcija, a trenutno ni u A selekciji još uvijek ne znamo koja je to.
Uz to prema najavama osim ujednačene formacije za očekivati je da igrači prođu 30-ak utakmica za mlade selekcije BiH prije debija za A reprezentaciju, da se igrači po uzoru na Belgiju ne vraćaju u mlađe selekcije nakon debija za starije (izuzev iz A u U21), da selektori imaju veći kontinuitet mandata. Ali i to da se mladim selekcijama osiguraju što bolje prijateljske utakmice, da se u mladim selekcijama kao obavezan govori BHS jezik a ne njemački, a igračima iz inostranstva pomogne da što prije savladaju maternji jezik, da se postave jasni standardi da najbolji igrači iz Premijer lige BiH nisu podređeni…
Ako uz to još Spahić vrati kući, pod zastavu BiH u mlade selekcije, još po nekog istaknutog igrača iz država regiona i zapadnog svijeta – onda bi Bosna i Hercegovina uistinu mogla povećati svoj kvalitet i rejting na fudbalskoj mapi Europe.
Plan razvoja najboljih talenata samo je jedna od niza tema koje čekaju da ih neko razriješi u FS BiH. Za sve njih, nema sumnje, trebaće godine.
(Reprezentacija.ba)
