Verbalni i fizički napadi, prijetnje smrću ili nasiljem, sajber napadi i uništavanje imovine, zbog pisane ili izgovorene riječi u medijskom prostoru. Ovakvi napadi na novinare su sve češći, naročito u vrijeme izborne kampanje. Iskustva su pokazala da institucije ne staju iza novinara, i da često bitku vode sami.
NATAŠA MILJANOVIĆ ZUBAC, novinarka
“Zapaljen automobil 15. juna 2022. godine. Od tada niz ataka na mene, od lutke koja ima plavu kosu, odrubljene glave posute crvenom bojom koja mi je ostavljena na pragu kuće u kojoj sam stanovala, preko poruke na istom pragu ‘mrtva usta ne govore’. Dobila sam i pismo koje je stiglo iz jedne susjedne države, gdje se upozoravam da mi se priprema likvidacija”.
Pročitajte još
Nataša Miljanović Zubac je novinarka iz Trebinja. Krajem prošle sedmice na vikendici joj je ispisana prijeteća poruka – “Umri NMZ”. Nataša kaže da nijedna nadležna institucija nije reagovala, nijedno krivično djelo protiv nje, a bilo ih je čak sedam, nije riješeno, niko nije procesuiran, niti otkriven.
NATAŠA MILJANOVIĆ ZUBAC, novinarka
“Nemam fizičku zaštitu. Trenutno radim, a radim tako što odlazim u redakciju i što me prate moja porodica i prijatelji”.
Jedan od napada dogodio se 2022. godine u vrijeme parlamentarnih izbora, posljednji se desio uoči lokalnih izbora 2024. Podršku i zabrinutost izrazilo je Udruženje BH novinari. U saopštenju za javnost su naglasili kako policija i pravosudne institucije u Trebinju moraju hitno okončati istragu i privesti pravdi počinioce. I nije samo slučaj novinarke iz Trebinja, među novinarskom zajednicom sve više se bilježe napadi za vrijeme izborne kampanje.
Od 2018. godine zabilježeno je 420 različitih napada na novinare koji su sve učestaliji u vrijeme izborne kampanje. Tek svaki četvrti bude procesuiran u korist novinara i novinarki.
Dok rade bez zaštite, pitaju se ko je odgovoran?
MILKICA MILOJEVIĆ, novinarka
“Krivi su, odgovorni su političari koji su najmoćniji u ovoj zemlji i koji imaju moć manipulacije, koji su sveprisutni na medijima i koji im pružaju uzor. Najčešći kršioci novinarskih prava prema istraživanjima BH novinara i Linije za pomoć novinarima jesu političari”.
Kao jedna od rijetkih koja je dobila presudu protiv počinioca verbalnog napada na nju, Milkica podsjeća na porazne statistike koje su iz godine u godinu sve gore, jer se napadi ne procesuiraju, počinioci gotovo nikad ne kažnjavaju. Mnogi novinari odustanu od prijavljivanja napada, zato što ne vide efekte. U vrijeme izborne kampanje, umjesto izvještavanja, novinarska šutnja postaje sve realnija opcija.
SENKA KURT, novinarka
“Nataša se samo bavi svojim poslom. Mi ne radimo u profesiji koja treba biti opasna, nego profesija koja treba biti profesionalna, objektivna, istinita i donositi prave informacije. Mi radimo u interesu javnosti, i kad javnost, dakle građani i građanke koji nas sad gledaju shvate da mi ne radimo za vlast nego za njih, onda zapravo trebaju da postave pitanje da li naš posao treba biti opasan. Ne, naš posao treba biti kao svaki normalan posao na svijetu”.
Anketirani građani osuđuju napade na novinare. Novinarski je posao, kažu, hljeb sa sedam kora.
Koliko je predmeta formirano zavisi od kantonalnih tužilaštava, ali o tačnim brojkama do momenta realizacije priloga nismo došli. Iz Visokog sudskog i tužilačkog vijeća omogućene su kontakt tačke za sigurnost novinara u Bosni i Hercegovini, koje čine kontakti u tužilaštvima i policijskim agencijama. Republičko javno tužilaštvo nije nadležno da postupa u predmetima koji bi se mogli dovesti u vezu sa sigurnosti novinara. Verbalne prijetnje doživio je i novinar iz Srebrenice, Marinko Kokeza Sekulić, u Brčkom je fizički napadnut novinar Mirza Dervišević i, nažalost, niz napada na novinare koji su se dogodili u proteklom periodu još je i duži. Dakle, posla za nadležne ima, a novinarima ostaje da vode svoje borbe sami, pa ko duže izdrži.