Palangan je kurdsko selo u Iranu koje zbog jedinstvene arhitekture i uklopljenosti u krajolik često nazivaju jednim od najljepših sela na svijetu. Palangan, koji još nazivaju i Patagan, Patakan i Tangan, strmo se penje obroncima planine Zagros, a rukavac rijeke Sirvan dijeli ga na dva dijela.
Hiljadu ljudi
Tradicionalne kurdske kuće stepenasto se nastavljaju jedna na drugu, tako da je ravni krov jedne kuće dvorište one iznad. Kamene kuće dijelom su uklesane u stijenu, a za izgradnju nije korišteno nikakvo vezivo, već su rađene tehnikom suhozida. Efekt koji stvara takva terasasta arhitektura s građom istovjetnom okolini podsjeća na mimikriju u životinjskome svijetu jer se selo doslovno stapa s planinom.
U Palanganu živi nešto manje od hiljadu ljudi, dvjestotinjak porodica, koji govore kurdskim dijalektom Orami.
Uglavnom uzgajaju pšenicu, ječam, šipak, jagode, breskve, marelice i smokve te proizvode ulje i med.
Historijski dokazi
U blizini sela postoji nekoliko ribogojilišta, tako da je riba jeftina i česta u lokalnoj kuhinji. Sprema se na žaru ili kao kebab s povrćem koji se peče u tradicionalnoj peći. Historijski dokazi i ostaci pokazuju da je Palangan postojao i u antičko doba. Oko današnjega sela pronađeni su ostaci drevnih grobova i ruševine dvoraca koji upućuju na to da je jedno naselje ovdje postojalo prije više od 3.000 godina, a drugo negdje oko 10. stoljeća.
Na vrhu planine u blizini sela danas stoje tek ostaci dvorca uništenog u 17. stoljeću čije je podrijetlo nepoznato, ali se pretpostavlja da je njegovo uništenje naredio safavidski kralj, šah Safi.
Brojne tradicije
Palangan i njegovi stanovnici čuvaju i žive brojne kurdske tradicije i dodaju kamenom selu na kamenoj pozadini puno boja, mirisa i buke.
Tradicionalna odjeća, šarene marame, kulinarski specijaliteti, živ jezik i ljubaznost domaćina u svakom će posjetiocu pobuditi zanimanje za Kurde, najveći narod na svijetu bez vlastite države, njihove tradicije i njihovu bogatu kulturu.
(Avaz)
