Nasilje među vršnjacima sve je zastupljenije i brutalnije i na našim prostorima. Sam čin nasilja zbog svoje surovosti nerijetko javnost ostavlja zaprepaštenu. Nedavni slučaj iz Kalesije to potvrđuje. Jedan učenik zadobio je tjelesne povrede, psihičku traumu, a njegovi roditelji svakodnevno strahuju kada njihov sin odlazi u školu.
Snimak iz Kalesije na kojem 14-godišnjaku njegov vršnjak zadaje teške udarce u glavu zgrozio je sve. Brutalnost maloljetnici prenose putem društvenih mreža, a oni koji u tome sudjeluju, čini se, takvo nešto ne smatraju pogrešnim. Struka navodi da su emocionalni problemi i problemi u ponašanju kod djece osnovnoškolskog uzrasta prisutni čak oko 23 posto.
“Disfunkcionalna i strukturno narušena porodica! Ali ne možemo sve staviti na porodicu. Utjecaj u osnovnoškolskom uzrastu jako veliki ima škola. Učitelji i ta ta ekipa sa kojom djeca svakodnevno borave ima primaran uticaj na ponašanje djeteta. Utjecaj roditelja se još više gubi u srednjoj školi, gdje potpunu dominaciju uzimaju vršnjaci”, navodi Lejla Kuralić-Čišić, šefica Katedre za poremećaje u ponašanju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu UNTZ.
No, nije to, nažalost, jedini problem – oni koji su to snimali komentarisali su kroz osmijehe taj čin nasilja, kao da posmatraju nogometnu utakmicu, a ne okrutno povređivanje. Zato se postavlja pitanje – mogu li se ovakvi incidenti spriječiti?
“Treba podučiti djecu krivično-pravnim sankcijama koje slijede, odnosno maloljetnicima od 14 godina ukoliko se neadekvatno ponašaju. Kao što je upućivanje u odgojni centar – gdje je kontinuiran smještaj do 3 mjeseca, zatim ukor, policijsko upozorenje, mjere pojačanog nadzora koje traju do dvije godine, upućivanje u vaspitno-popravni dom. A na kraju – kazna maloljetničkog zatvora koja traje čak i do 10 godina”, napominje Kuralić-Čišić.
Direktor JU Odgojni centar TK-a Faruk Durmić objašnjava šta se dešava kad sud maloljetnika osudi za krivično djelo – nanošenje teških tjelesnih povreda: “Sud ga osudi i donese rješenje – 30 dana. Može biti cjelodnevni boravak, može biti određeni broj sati. Na prijmjer, on dobije 15 dana, određeni broj sati. Sud mu kaže da mora svaki dan dolaziti po 4 sata u Odgojni centar”.
O slučaju iz Kalesije kratkim saopštenjem oglasili su se i iz MUP-a Tuzlanskog kantona, u kojem je navedeno da su svi učesnici ovog nemilog čina bili maloljetni. No, nije nasilje među maloljetnicima nešto što se nije događalo i ranije. Naguravanja među školarcima bilo je oduvijek, samo što je današnje izuzetno okrutno i oblikovano interentom.
“Društvene mreže im nude igrice pune nasilja. I kada dijete gleda od malih nogu, onda i samo postaje takvo”, upozorava psihoterapeutkinja Vahida Djedović.
Reagovanje od slučaja do slučaja ne donosi naročite napretke. Problemu vršnjačkog nasilja mora se sistemski pristupiti, kroz individualni, ali i grupni rad sa djecom. Roditelji trebaju više razgovarati, a pedagozi biti uključeniji u živote djece u školama. Jer, kako struka navodi, niko neće postati nasilnik ukoliko je zadovoljan i sretan.
federalna.ba
