Euforija se polako i sigurno stišava. Prosinac, kad smo tradicionalno radosniji i kad se dinamika života poveća višestruko u odnosu na neke druge mjesece, završio je i stigao je siječanj, koji je često vrijeme za “otrježnjenje”, odnosno na naplatu dolaze računi jer se u posljednjem mjesecu u godini više potrošilo.
Trošilo se previše
– Tko god je došao, nije štedio i tada se najviše zaradi, a onda se iz tog mjeseca dobit prelijeva u siječanj, pa i veljaču kako bismo osigurali plaće i platili sve što dolazi na naplatu – pričaju nam u jednoj darovnoj trgovini u Mostaru. Za blagdansku košaricu u prosincu se trošilo od 300 do 1000 maraka, kupovalo se hranu, piće, darove. Svatko je želio raskošnije slaviti blagdane. Naravno, tko se nije držao neke razine potrošnje, sada je u problemu. Uzimalo se i mikrokredite i posuđivalo novac. Da se lakše prebrodi mjesec, pomogla je i dijaspora, koja sada odlazi.
– U nedjelju treba preko granice jer se radi u ponedjeljak. Proslavio sam sve u rodnom kraju, od Božića, preko Nove godine i za blagdan Sveta tri kralja sam tu, a onda treba raditi. Prebrzo sve ovo prođe i naravno da mi bude žao, međutim, u ponedjeljak već slijedi povratak u rutinu. Čim se vratim u kolotečinu, drukčije je. Lijepo je razmišljati o životu u rodnom kraju onda kad smo svi doma i kad nam je lijepo, no od tog se ne živi. Treba zaraditi novac, treba ga poslati ukućanima, obitelji, treba doći kući s novcem kako bi se neke stvari kupile i tako dalje – kaže nam Ivan koji će nakon nedjeljnog ručka na put dug stotine kilometara, a već razmišlja i o smanjenju plaća u Njemačkoj, po novim zakonima, što će dovesti do povećanja doprinosa za radnike.
S jedne strane se dobiva, s druge gubi. Očito je da siječanj treba preživjeti i ostati psihički zdrav jer je ovo za mnoge najkompleksniji mjesec u godini. Psihijatar Dalibor Zubac svojedobno je analizirao ovo vrijeme, odnosno činjenicu da smo od prosinca, tj. od Svetog Nikole euforični, nakon čega slijedi depresija.
To je cijeli prosinac kada postoji stanje neke, u najmanju ruku, euforije koja je potaknuta blještavilom oko nas i očekivanjem o tom mjesecu. U prosincu očekujemo dobre darove, najluđu novogodišnju noć te idilična obiteljska okupljanja. Podrazumijeva se da se cijela obitelj mora okupiti za Božić, što u mnogima budi unutarnje konflikte.
Osim toga, želi se stvoriti idilično ozračje pa počinje i nekontrolirano kupovanje. Ogromne količine hrane, ogromne količine pića. Ispada kao da za Božić imamo tri želuca, a ne samo jedan. Ta silna količina hrane, to silno blještavilo uvijek daje lažni dojam, iluziju blagostanja u obitelji. Vjerojatno slike koje smo mi kao mala djeca očekivali – objašnjava. A onda dolazi siječanj, mjesec u kojem smo sada. Istraživači kažu da je treći ponedjeljak u siječnju najdepresivniji dan u godini zbog praznih bankovnih računa.
Događa se sindrom djevojčice sa šibicama jer nismo dobili ono što nam je potrebno. To je prouzročilo da u prosincu manjak emotivnog blagostanja “liječimo” materijalnim stvarima pa patimo u siječnju.
I ovo će proći…
Jasno, ljudi se moraju osvijestiti i urazumiti. – U ovom razdoblju korisno je proizvesti neku vlastitu figuru, vlastitu strukturu. Redovito spavati, zdravo jesti, vježbati, meditirati, čitati, baviti se nekom kreativnom aktivnošću. To sve zvuči banalno, a na dnevnoj razini pomaže – kazao je psiholog Ivan Salečić.
I ovo će proći…, ali to nije rješenje. Idemo živjeti dan po dan i ispunimo svaki radošću, blagostanjem, srećom…, a zadržimo se nešto dalje od materijalnog. Tek će onda život krenuti nabolje.
(vecernji.ba)
