Arapska riječ “musafir” proširila se nadaleko i naširoko – bilo da je riječ o rumunskom, turskom kazahstanskom, malezijskom (malajskom) ili ujgurskom jeziku a prisutna je i na farsiju, urdu, hindiju, i svahiliju. I u Bosni postoji riječ muzafir a koristi se i kao ime. U blago izmijenjenim varijantama poznata je u istočnoj Africi, na Bliskom istoku i jugoistočnoj Evropi. U svim tim kulturama, “musafir” je obično zadržao svoje prvobitno značenje – “putnik”. Na turskom i rumunskom jeziku ova riječ prevodi se i kao “gost”.
Susret ova dva pojma – putnika i dobrodošlog gosta – inspirisao je organizatore iz Kuće svjetskih kultura (HKW) u Berlinu da pokrenu izložbu u Njemačkoj i istoimeni istraživački projekat. To su učinili, između ostalog, i u kontekstu aktuelnih političkih debata o migraciji i integraciji u Evropi.
“O musafirima – putnicima i gostima”
Izložba postavlja više pitanja: Kako su kroz istoriju svjetski putnici dočekivani od strane ljudi, koje su susretali? Šta možemo naučiti iz različitih tradicija gostoprimstva? I kako ove tradicije mogu nadahnuti moderni, pluralistički svijet u kojem se putnici i migranti osjećaju dobrodošlo?
Iako su ova pitanja bezvremenska, ona su i “krajnje hitna”, naglasio je Bonaventure Soh Bejeng Ndikung, direktor HKW-a, na konferenciji za medije. “U vremenu kada putovanje nije lako, kada svjedočimo izgradnji zidova, utvrda i masovnim deportacijama, moramo se vratiti osnovnim principima”, rekao je.
Lourenço da Silva Mendonça: Pionir ljudskih prava
Istraživački projekat, koji prati izložbu, fokusira se na istorijske ličnosti čija su životna djela i – ponekad nedobrovoljne seobe i migracije i prisilna napuštanja rodnog praga – ostala nezabilježena u zapadnim istorijskim knjigama.
Jedan od njih je Lourenço da Silva Mendonça. Ovaj princ iz kraljevstva Ndongo (današnja Angola) donedavno je bio gotovo nepoznat, iako je pokrenuo značajnu kampanju protiv ropstva.
Kao politički ratni zarobljenik, 1671. godine zajedno sa svojom porodicom prognan je u Brazil, jer se suprotstavio porezu na roblje, koji je nametnuo Portugal. Kasnije je prebačen u Portugal, da bi na kraju završio u Italiji.
Tamo je direktno apelovao na papu Inocenta XI., tražeći da osudi transatlantsku trgovinu afričkim robovima. Njegova misija je bila uspješna – 1686. papa je ispunio njegov zahtjev i osudio ropstvo.
Mendonçin apel za prava “Jevreja, pagana ili kršćana u svim zemljama svijeta” učinio ga je vizionarom ljudskih prava – ideje koja će među evropskim intelektualcima postati centralna tek stoljeće kasnije, u doba prosvjetiteljstva.
Otpor crnih zajednica ogleda se i u drugim pričama izložbe. One ukazuju na to kako je moderni kapitalizam u velikoj mjeri izgrađen na porobljavanju afričkog stanovništva u Sjevernoj i Latinskoj Americi, rekao je kustos Cosmin Costinas za Deutsche Welle.
Suočavanje s kolonijalnom prošlošću
Kolonijalizam je također jedna od ključnih tema izložbe. Serija radova “Seamstress’ Raffles” singapurskog umjetnika Jimmyja Onga kritički se bavi naslijeđem britanskog kolonijaliste Stamforda Rafflesa.
Tokom kolonijalne ere, Raffles je osnovao trgovačku stanicu u Singapuru, što je 1824. godine pretvorilo ovo ostrvo u britansku koloniju. Iako se Rafflesu i danas odaje počast kroz nazive ulica i institucija u Singapuru, mnogi ga smatraju pljačkašem i osvajačem.
Jimmy Ong u svojim radovima rakonstruira dijelove slavne statue Rafflesa. Njegove skulpture su raskomadane, bez glava, isječene, ušivene, obojene i obješene na užad – što aludira na nasilnu ulogu kolonizatora u istoriji.
I ekscentrično i skromno
Centralni dio izložbe je instalacija malezijske umjetnice Anne Samat pod nazivom “Wide Awake and Unafraid”(“Budan i neustrašiv”).
U svom radu kombinuje nekonvencionalne materijale s tradicionalnim malezijskim tkanjem. “To je ogromna antropomorfna figura, koja traži pažnju. Ali osnovni elementi su veoma jednostavni, skromni, svakodnevni predmeti – baštenske grablje, štapovi i pređa”, objašnjava Samat.
Za nju ovaj kontrast između ekstravagancije i jednostavnosti, tradicije i moderne odražava kulturnu dualnost Malezije.
Kustos Cosmin Costinas ističe da su mnogi predmeti, korišteni u instalaciji, rezultat masovne proizvodnje, koji pojedinačno nemaju ni čaroliju ni ljepotu. Njihova transformacija u umjetnička djela pokazuje moć umjetnice, ali i “lažnu magiju” kapitalizma, koji od plastike stvara objekte želje.
Raznolikost pojma “musafir”
Izložba, koja prikazuje radove oko 40 umjetnika, istražuje i različite kulturne fenomene. Na primjer, utjecaj K-popa na globalnu pop-kulturu ili kako je brazilska lambada osvojila svjetske muzičke top-liste 1990-ih godina.
Fotografska serija nagrađivanog pisca Oceana Vuonga prikazuje kako su vijetnamske izbjeglice u SAD-u izgradili vlastite zajednice, pri čemu su stvorili čitavu industriju salona za manikir i pedikir.
Izložba pod nazivom: “Musafiri: O putnicima i gostima” stavlja u fokus ljude koji su ostali na tamnoj strani globalizacije, nevidljivi i izgubljeni. One koji su anonimno gradili infrastrukturu i logistiku modernog svijeta, piše kustos u svom uvodnom eseju.
Istovremeno, izložba podsjeća i na one koji odbijaju putovanja i migraciju „kao oblik otpora”. Na ljude koji ostaju, i koji se ne žele pomiriti s time da budu protjerani, raseljeni ili etnički očišćeni”, kaže Costinas. U nekim slučajevima oni gledaju na uništavanje domovine, a da nisu ni kročili nogom u inostranstvo.
(DW)
