Da li se mladi u Bosni i Hercegovini mogu ujediniti i dići svoj glas protiv korupcije, enormno visokih cijena, za demokratiju i bolje sutra, na način na koji se to dogodilo u Srbiji, Gruziji, Rumuniji, Njemačkoj i drugim zemljama? Šta slijedi BiH i njenim građanima i koliko će ljudi ostati “na ulici” zbog Trumpove odluke da ukine USAID-ove projekte? Odgovore u Pressingu dao je historičar i publicista Dragan Markovina.
Ljudi iz zemalja regije mogu biti samo ljubomorni na mlade iz Srbije. Vi ste često s mladima. Osjećaju li neku vrstu stida jer su se mladi u Srbiji, Njemačkoj, Rumuniji, Gruziji … okupili na ulicama?
Nedavno sam imao razgovor s mladima iz Mostara i bili su maturanti ili u 20-im godinama. Iznenadio sam se njihovim optimizmom i mladošću koji ignorišu ono što je politička stvarnost i kažu idemo zajedno – to vrijedi kod jednih. Dio među njima želi to intimno, ali je svjestan realnosti u kojoj živi. Treći su negdje u potpunim deluzijama kažu ‘ja vidim ovog političkog lidera’ – žele lidera. Pretpostavljam da je to što je ovdje rat samo zamrznut, ovdje nijedna trauma nije provarena, država nije funkcionalna. Ne postoji način da dođe nova generacija i da kaže ‘zanemarimo sve to idemo naprijed’ jer je toliki presing na njih i od kuće. Mi smo stali u vremenu. Hrvatska je pobijedila u ratu, Srbija je poražena i iz tog poraza je prokujao bijes mladih koji ne žele živjeti u tome, a u BiH je status quo gdje nema ni pobjednika ni poraženih gdje gotovo niko u ništa više ne vjeruje. Tako se meni čini.
Možemo li se nadati da će mladi ovdje pronaći način da kažu ‘dosta je više’ ili će šutnjom pokazati da im nije stalo i gledati da odu?
Nemoguće je reći da nekome nije stalo. Ovdje ne postoji ideal u koji se vjeruje. U Srbiji čini mi se da mladi vjeruje u ideal da ne žele jednog diktatora i da žele demokratsko društvo. Koji je ideal koji bi se ponudio ovdje? U Srbiji je Vučić napravio novu klasu, nije to većinski broj ljudi već solidan postotak koji su do jučer bili sirotinja, a sada su ultrabogataši. U BiH vidite određeni sloj ljudi koji ima ogromnu količinu novaca i strašno puno ljudi koji jedva žive. Da li se nešto u tom socijalnom smislu može dogodoti – mislim da je to jedina zajednička imenica koja može ujediniti.
Je li to što imamo armiju ljudi zaposlenih u javnim preduzećima i institucijama na različitim nivoima vlasti – opština, grad, kanton, entitet, država – ujedno razlog zašto nema masovnije pobune jer je većinma zaposlena preko stranačih veza?
To je istina, ljudi htjeli ne htjeli onda glasaju za partiju koja ih je dovela – većinu jeste. Sada se događaju dva procesa paralelno. Ono što je amortiziralo ovdje socijalne neimaštine su bile nevladine organizacije, desetine hiljada ljudi je radilo u nekoj NGO. Ovo što je sada Trump napravio i ukinuo USAID znači da će ogromna količina ljudi ostati na ulici ili minimalnim primanjima. Grenell je objavio da je USAID uložio 407 miliona dolara od 2020. do 2024. To je otišlo i na nečije plate i honorare, ali infrastrukturne projekte itd. To je živi novac koji je ušao u zemlju.
Bivši političari iz zatvora hvale tu odluku?
Recimo 100 miliona godišnje, šta znači da ova zemlja ostane bez toga u jednoj godini. Druga stavka koja je amortizirala je dijaspora koja je slala svojim porodicama prihode. I treće – bilo je dovoljno ljudi da plaćaju javni sketor, ali zemlja izumire ili se iseljava. Ko će puniti taj budžet za 10 godina da bi ti ljudi u javnom sketoru imali platu? Mislim da brzo slijedi kolaps i ko zna kako će završiti.
U tom sektoru pri tome ima novog zapošljavanja?
Mi ovdje nemamo nijednu analizu ničega – ni koliko ljudi se negdje vratilo, gdje živi, ko ima dokumente a nije tu, možda je tako i sa javnim sektorom. Niko se time ozbiljno ne bavi. Ne vidim i da neko to može napraviti.
Niko nije spreman da sam odustane u vlasti i kaže hajdemo dovesti ljude koji znaju i napraviit ekspertsku vladu?
To se neće dogoditi i neće biti analize stanja u janvom sektoru. Opao nam je broj studenata i to povlači pitanje zaposlenih tu. Kao da svi čekaju neko čudo da se dogodi, a ono se neće dogoditi. Brojke su jasne.
(N1)
