Mobing rijetko, gotovo nikad, ne počinje galamom, lupanjem ružnim riječima. Upravo suprotno, iako možda zvuči apsurdno, ali vrlo često mobing počinje komplimentom. Kad bi se mogla napraviti retrospektiva, na početku b i se uvijek našao neki kompliment.
Zašto? Ako sagledamo sa aspekta psihološke analize zaključit ćemo da u organizacionoj psihologiji se govori o tzv. mehkoj moći — to je moć uticaja bez naređivanja. Kompliment je jedan od najstarijih oblika te moći. Ne izaziva otpor, ne stvara konflikt, ali postavlja granice odnosa na suptilan način.
Za Akta.ba piše: Mubina Salkić, dipl. iur., stručnjakinja za radno pravo i HR modeliranje
Onaj ko kompliment daje, zapravo testira: hoće li druga osoba zadržati profesionalnu distancu, hoće li preći u ličnu zahvalnost, hoće li postati mekša, opuštenija, ranjivija.
Rečenicom izgovorenom s osmijehom, s blagim pogledom preko ivice naočala, s onim tonom koji se zadrži u zraku sekundu duže nego što bi trebao.
“Ti si stvarno posebna.“
“Samo ti to znaš uraditi tako dobro.“
“Kad si ti u kancelariji, sve nekako ide lakše.“
Naizgled bezazleno. Lijepo čak. Jer kompliment je, u svojoj osnovi, dar. Ali, šta kada se dar ponavlja svaki dan, dolazi uvijek od iste osobe, i uvijek pomalo prelazi granicu profesionalnog?
Tada kompliment postaje sredstvo — oružje zamotano u svileni papir.
Žene i mobing: tanka linija između pažnje i pritiska
Žene su, češće nego muškarci, izložene mobingu upravo zato što je njihovo dostojanstvo često meta nevidljivih testova moći.
To ne mora biti otvoreno seksualno zlostavljanje — iako se granice između njih često brišu.
Mobing je svaki oblik ponašanja kojim neko želi da te ponizi, zastraši ili učini nesigurnom u vlastiti rad, izgled ili vrijednost.
A seksualno uznemiravanje — bilo riječima, pogledima ili “slučajnim” dodirom — često je njegov prvi, sofisticirani oblik.
Sve to obično počinje kao “prijateljski gest”, kao „šala“.
Ali vrlo brzo postaje sistematsko oduzimanje tvog mira, tvojih granica, tvoje profesionalnosti.
I zato nije slučajno da su najčešće mete mobinga upravo žene koje su vrijedne, posvećene i kompetentne.
One koje ne igraju igre moći, koje vjeruju u rad i znanje, koje se ne dodvoravaju.
Njihovo samopouzdanje izaziva nelagodu onima koji autoritet grade na strahu, a ne na znanju.
Zašto žena “pristaje” na kompliment
Žena prihvata kompliment jer je učena da bude pristojna. Da ne napravi “scenu“. Da ne ispadne “hladna“, “nadmena“ ili “neprijatna“.
I zato, kad joj neko kaže: — “Baš lijepo izgledaš danas.” ona se nasmiješi i kaže:
— “Hvala.“
Ali iznutra zna da ton nije bio o haljini, nego o moći. Da pogled nije bio divljenje, nego procjena.
Granica između komplimenta i nepristojnosti je u namjeri. A to se intuitivno osjeti.
Pravi kompliment te osnaži. Lažni — te procijeni i stvara nelagodu.
Kako odgovoriti, a ne pristati
Postoji jednostavan način da se zadrži dostojanstvo i stavi granica.
Zahvali se, ali bez emocije, bez zadrške.— “Hvala. Idemo dalje s poslom.“
Taj dodatak “idemo dalje“ jasno govori: čula sam, ali me ne zanima.
Ili jednostavno:— “Hvala, ali više volim da se komentariše moj rad nego izgled.“
Nema potrebe da budeš gruba. Dovoljno je da budeš jasna.
Zaključak: Kad kompliment postane prva faza poniženja
Mobing ne počinje galamom. Počinje pažnjom. Pogledom koji traje sekundu duže.
Riječima koje nisu uvreda, ali nisu ni iskrene. I dok žena pokušava ostati pristojna, granice se pomjeraju — sve dok ne shvati da je ostala bez prostora za disanje.
Zato, ako ti neko prečesto govori koliko “lijepo zračiš”, a rijetko koliko dobro radiš — zastani.
Možda to nije kompliment. Možda je početak kontrole.
Jer kompliment nije kompliment ako te ne čini slobodnom.
