Legendarnom Miroslavu Iliću, jednom od najpoznatijih pjevača narodne muzike s prostora bivše Jugoslavije, pred druženje sa sarajevskom publikom u Skenderiji u subotu, 1. novembra su pomiješane emocije.
“Drago mi je što ću nakon dužeg vremena da pjevam u Sarajevu, a istovremeno sam tužan jer nas je napustio veliki čovjek, pjevač i moj iskreni prijatelj Halid Bešlić”, kaže na početku razgovora Miroslav Ilić.
Ilić će u subotu u okviru “Kafanske noći” nastupiti zajedno sa Acom Lukasom i Mirom Škorić.
Rekordna posjeta u Skenderiji u posljednje dvije decenije zabilježena je upravo na koncertu na kojem je pjevao i Ilić. Naime, 2010. godine održan je spektakl pod nazivom “Tri kralja”, a Ilić je tada dijelio binu sa još dva kralja narodne muzike – Šabanom Šaulićem i Halidom Bešlićem, koji, nažalost, nisu više među nama.
“Još se prepričava taj koncert u Skenderiji. Nedostaju mi ti ljudi. Sa Halidom sam tokom ovih decenija podijelio par nezaboravnih epizoda. To ne može da se zaboravi. Da nisam došao na komemoraciju u Sarajevo, ne bih mogao sebe pogledati u ogledalo. Šta da kažem, Božija volja. Život je takav, život nosi neke nepredviđene i tužne stvari. Sve što se izdešavalo mi je pokvarilo raspoloženje, ali ja sam profesionalac i moram da to prevaziđem. Koncert u Zagrebu zakazan je još početkom godine. Zadnjih godina smo ostali bez gromada i regionalnih zvijezda, ali to što je doživio Halid, to nije doživio niko. Halid ima jednu posebnu dimenziju, ne samo pjevačku, već prvenstveno ljudsku. Na kraju koncerta u zagrebačkoj Areni, jedan od mojih pratećih vokala je otpjevao “Miljacku”, ja nisam imao snage. Još bi mi bilo teže da u Sarajevu otpjevam neki njegov hit”, nastavlja legenda narodne muzike.
Prvi veliki solistički koncert u Sarajevu Miroslav je imao 80-tih godina prošlog vijeka.
“Tada sam došao nekoliko dana ranije u Sarajevo i družio sam se sa Halidom. On je imao nastup u jednom restoranu u Vogošći i ja sam išao drugarski, da se lijepo družimo i provedemo. Najdugotrajnije i najiskrenije prijateljstvo sam imao sa Halidom. Maksuz sam znao dolaziti iz Beograda u Sarajevo i u njegovu Knežinu. U to vrijeme mu je bila živa nana, koja nam je u Knežini pravila pite i bosanske specijalitete”, prisjetio se na kraju Ilić.
