Ukupni mjesečni troškovi četveročlane porodice u BiH u julu ove godine iznosili su 2.977 KM i za 209 maraka su veći nego godinu ranije.
I dalje najveći dio iznosa mjesečne potrošačke korpe, 43.74 odsto, odnosi se na ishranu, a potom stanovanje i komunalne usluge, odjeću i obuću, obrazovanje i kulturu, higijenu…
Prosječna plata u FBiH iznosi 1.384 KM i pokriva manje od polovine mjesečnih troškova, a minimalna, koja po odluci Vlade FBiH za ovu godinu iznosi 619 KM, dovoljna je tek za petinu potrošačke korpe.
Nakon ovih podataka Saveza samostalnih sindikata BiH suštinsko pitanje je kako uopšte preživljavaju stotine hiljada nezaposlenih i građana s mjesečnim primanjima ispod 1.000 KM. Građani BiH ne žive, već preživljavaju, kaže Gordana Bulić iz Kluba potrošača Tuzla.
“Od pandemije koronavirusa imamo stalna poskupljenja, posebno osnovnih prehrambenih proizvoda, pa se zaista čovjek pita kako ljudi uspijevaju da prežive. S druge strane, cijene drugih roba za domaćinstvo stagniraju, nude se krediti, što znači da građani odgađaju sve što mogu odgoditi. Kupovinu mašine za veš, miksera, pegle… jer ono što zaradimo pojedemo. Teško da je i dovoljno, posebno porodicama s više djece” dodaje Bulić.
Profesor Internacionalnog Burch univerziteta Sanel Halilbegović kaže da BiH nema ni socijalnu kartu svog stanovništva, sve mjere plasiraju se “ofrlje” i populistički, pa je teško dati odgovor na ovo pitanje.
“Kad čovjek ima 1.000 KM, sve što nije vezano za puko preživljavanje ide u nepovrat. Dugoročni problem dispariteta između primanja i cijena je generacijsko zatupljivanje, nepostojanje kulturnog uzdizanja i navike da odete u pozorište, na promociju knjige ili u umjetničku galeriju. To je misaona imenica već sada. Kao država zaglupljujemo, a to vladajuće strukture i žele. Po teorijama Dejvida Rikarda iz 18. vijeka, kroz tzv. zakon čelične nadnice ostaje dovoljno novca samo da se stavi nešto u usta i to je to” ističe Halilbegović.
(avaz)
