Migranti u BiH: Životi (ni)su na prvom mjestu

Životi moraju biti na prvom mjestu. Učiniti sve da se migrantima osiguraju adekvatni uslovi. Vlasti u BiH imaju međunarodne, humanitarne obaveze, koje se moraju poštivati – poruka je iz Unije. Odobrena su i dodatna finansijska sredstva.

“Kada su u pitanju ovih 3,5 miliona bit će utrošeno u kupovinu odjeće, deka, hrane, zdravstvene zaštite, mentalnog zdravlja, psihosocijalne usluge. Ovo znači da ova sredstva nismo dali vlastima, nego da ih dajemo partnerskim humanitarnim organizacijama“, istakao je Balazs Ujvari, portparol EK.

Cifra koja se spominje, kao pomoć za migrantsku krizu do sada, doseže 85 miliona eura. No nerijetko se izostavlja podatak da su većinu miliona dobile međunarodne organizacije među kojima IOM. I danas se mnogi pitaju zašto migranti borave u tako lošim uslovima, ako međunarodne humanitarne organizacije raspolažu vrtoglavim iznosima

“Oko 7 miliona eura je potrošeno na jednokratne troškove uspostave prihvatnih centara za migrante. Oko 25 miliona eura je potrošeno na humanitarnu pomoć, uključujući hranu i prehrambene namirnice, sklonište, voda i sanitacija“, izjavio je Peter van der Auweraert, šef Misije IOM u BiH.

IOM je podsjetimo, kao što je bio slučaj s Lipom, u potpunosti ignorisao kamp Vučjak, gdje je također lokalni Crveni krst dnevno dijelio preko 1.000 obroka. Dok se vršio pritisak na lokalne vlasti da Bira ostane kamp, tako je prolazilo vrijeme da se Lipa pripremi za zimu.

“Mi smo potrošili pola miliona maraka, pa pogledajte, koliko su Živinice potrošile, Tuzla, Novi Grad Sarajevo, brojni gradovi, Banjaluka, Bosanski Novi, zašto smo mi potrošili pola miliona, mi smo osposobili Lipu, izvanredni su uslovi bili, doveli vodu, nema dovoljno, Vodovod dovozio cisterne, nema struje iz mreže, 700 hiljada maraka treba, Elektroprivreda bila spreman učestvovati s pola, za 350 hiljada to smo mogli riješiti, ali odjednom se to nametnulo kao problem“, rekao je Šuhret Fazlić, gradonačelnik Bihaća 25. decembra 2020.

U USK su četiri prihvatna centra. Hiljade migranata i izbjeglica. U Kantonu Sarajevo dva. Također, hiljade zbrinutih. U Republici Srpskoj niti jedan. Politika prebacivanja migranata iz ovog entiteta prema USK-a je nastavljena. A stav koji je Milorad Dodik izrekao još 2018. nikada nije promijenjen.

“Mi ćemo njima obezbijediti siguran prolaz i što brži prolazak kroz RS, stacioniranje ne možemo prihvatiti i nećemo ako ovi iz Sarajeva pokušaju da na prostoru RS osmisle nešto vezano za neki sabirni centar, mi ćemo to odbaciti, tamo ga sigurno neće formirati“, izjava je to Milorada Dodika, predsjednika SNSD od 18. maja 2018.

Ni sedam dana migranti i izbjeglice nisu boravili preko puta sarajevske Vijećnice. Morali su biti izmješteni iz strogog centra grada. Silnim naporima prebačeni u Salakovac. I tu se stalo s ravnomjernom raspodjelom. Krajem 2019. na jednom od okupljanja članova HDZ izdato je sljedeće saopštenje:

“Jednoglasno je podržan zaključak da se neće dopustiti da se migranti iz drugih kantona prebace na područje HNK”, saopćenje je iz HDZ BiH od 9. decembra 2019.

Posljednji primjer je neuspjeli pokušaj izmještanja dijela migranata u bivši vojni objekat na Bradini. Uzaludni su bili pozivi tadašnjeg ministra sigurnosti Fahrudina Radončića, da se pritisak počne vršiti na ostatak države.

“I tražit ćemo dodatni pritisak na Čovića i Dodika. Zašto se stalno vrši pritisak na mene ili na Bošnjake da mi primamo ilegalne migrante. To je kriza koja se mora ravnopravno podijeliti sa cijelom BiH i to su potpuno legitimni stavovi“, istakao je Fahrudin Radončić, bivši ministar sigurnosti BiH.

Jedinstvo u krizi nije postignuto ni do danas. Jednako kao što ni Evropska unija nije odustala od slanja novca i upozorenja prema BiH. Držeći pri tome čvrsto zatvorene granice za sve migrante koji su tamo krenuli.

 

 

(N1)