Široko rasprostranjena praksa pucanja iz vatrenog, ali sve češće i startnog oružja na slavljima, proslavama i brojnim događajima za sobom nosi cijeli niz rizika.
O mogućim posljedicama nestručnog rukovanja vatrenim oružjem za Klix.ba razgovarali smo sa mašinskim inžinjerom i stručnjakom za terminalnu balistiku sa katedre za mašinstvo Internacionalnog univerziteta u Sarajevu Muhamedom Bisićem.
“Oružje, bilo legalno ili ilegalno, nikada ne smije biti smatrano potpuno ispravnim, već je uvijek za očekivati nepredviđeno dejstvo, posebno u kombinaciji sa različitim tipovima municije, koja je često neadekvatno skladištena”, rekao je Bisić.
Muhamed Bisić (Ustupljena fotografija)
On dodaje da je u kontekstu sigurnosne zaštite posebno opasna mogućnost slučajnog opaljenja u slučaju ispadanja vatrenog oružja na tlo.
“Osim opasnosti od direktnog pogotka, ljudi često zanemaruju činjenicu da u slučaju opaljenja prema tlu, metak pod različitim napadnim uglom može rikošetirati, pri tome ne gubeći dovoljno kinetičke energije, što može izazvati povrede opasne po život”, rekao je Bisić.
Prema njegovim riječima, opasnost postoji i kod upotrebe strartnih pištolja i oružja koji koriste tzv. “blank municiju” bez izbacivanja projektila iz cijevi.
“Potpuno zanemaren faktor je da pištolji sa bojevom municijom, recimo kalibra 9 x 19 mm, prilikom opaljenja generiše zvuk u rasponu od 150 do 170 decibela. S druge strane, pištolji sa blank municijom imaju raspon od 140 do 170 dB, odnosno jednako su glasni ili u nekim slučajevima glasniji od pištolja sa bojevom municijom. Imajući u vidu da se za opasan impulsni zvuk za ljudsko uho smatra svaki impulsni zvuk od preko 140 decibela, jasno je da upotreba ovakvih pištolja može izazvati privremena i trajna oštećenja sluha, vrtoglavicu i druge povrede”, rekao je Bisić.
Kao posebnu opasnost od povrede Bisić ističe da čahura pištoljskog metka nakon opaljenja ima temperaturu od 60 do 100 stepeni Celzijusa što u dodiru s ljudskom kožom može izazvati ozbiljne opekotine, posebno u slučajevima kada čahura nađe svoj put ispod odjeće.
Gravitacija i pucanje u zrak
Najčešća i najrasprostranjenija praksa pucanja u zrak predstavlja potencijalno najveću opasnost sa visokim stepenom smrtnosti zbog brojnih parametara uslijed zanemarivanja gravitacije i činjenice da će svaki ispaljeni projektil završiti na zemlji.
“U slučaju da se standardni projektil kalibra 9 x 19 mm, mase 8 grama, ispali potpuno vertikalno u vazduh standardnom početnom brzinom u rangu od 350 do 400 metara u sekundi, može dosegnuti visinu preko 1000 metara, sa zonom pada u radijusu do 100 metara. Nakon toga, projektil počinje da slobodno pada i u jednom trenutku može dostići svoju terminalnu brzinu od čak 90 metara u sekundi, što daje vrijednost kinetičke energije od 32.4 Džula. Prema mnogim studijama, takva vrijednost kinetičke energije može uzrokovati ozbiljna oštećenja na tvrdim strukturama i smrtonosne posljedice u slučaju pogotka vitalnih zona kod čovjeka”, rekao je Bisić.
Muhamed Bisić (Ustupljena fotografija)
S druge strane, ukoliko je projektil ispaljen pod nekim uglom, opasnost od njegove trajektorije nakon gubitka energije ima potpuno drugačije vrijednosti.
“Teoretski, projektil ispaljen pod uglom od približno 45 stepeni u odnosu na tlo, može biti opasan i na udaljenostima do dva kilometra od mjesta opaljenja. U tom radijusu, projektil putuje velikom brzinom i čest scenarij je penetracija kroz stakla na okolnim objektima. Ukoliko se osoba nalazi u toj prostoriji, osim direktnog udarnog dejstva projektila u tijelo, postoji opasnost i od takozvanih sekundarnih fragmenata, odnosno polomljenog stakla i drugih oštrih predmeta koje projektil pokrene velikom brzinom”, zaključio je Bisić.
Edukacije i kontinuirano učenje o posljedicama koje može prouzrokovati nestručno i neselektivno rukovanje vatrenim oružjem, predstavljaju prvu i ključnu mjeru prevencije.
(Klix)
