Međunarodni dan žena, koji se svake godine obilježava 8. marta, ima duboko ukorijenjenu istoriju koja se proteže kroz više od jednog stoljeća. Ovaj dan nije samo prilika za izražavanje poštovanja i ljubavi prema ženama, već i podsjetnik na dugu i tešku borbu za ravnopravnost, prava i dostojanstvo.
Ideja obilježavanja Međunarodnog dana žena prvi put se pojavila početkom 20. vijeka, u doba ubrzane industrijalizacije i ekonomske ekspanzije, kada su radni uvjeti bili izuzetno teški, posebno za žene.
Jedan od ključnih događaja koji su oblikovali ovu borbu bio je požar u fabrici Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911. godine, u kojem je stradalo više od 140 radnica, što je ukazalo na teške uvjete rada i nedostatak sigurnosnih mjera. Još ranije, 8. marta 1857. godine, radnice u tekstilnoj industriji su u New Yorku organizovale proteste tražeći bolje plate i radne uvjete. Njihov glas bio je utišan represijom, ali je taj trenutak postao temeljem za daljnje organiziranje ženskih sindikata i radničkih pokreta.
Godine 1908, 15.000 žena marširalo je ulicama New Yorka zahtijevajući kraće radno vrijeme, bolje plate i pravo glasa. Dvije godine kasnije, na Međunarodnoj ženskoj konferenciji u Kopenhagenu, njemačka socijalistkinja Clara Zetkin predložila je ustanovljenje Međunarodnog dana žena, što je prihvaćeno i već 1911. godine obilježeno u više evropskih zemalja.
Tokom Prvog svjetskog rata, žene su nastavile proteste, tražeći ne samo radna, već i politička prava. Posebno značajne bile su demonstracije u Rusiji 1917. godine, koje su predstavljale prvi korak ka Oktobarskoj revoluciji.
Nakon dolaska boljševika na vlast, Aleksandra Kolontaj, istaknuta feministica i revolucionarka, uvjerila je Lenjina da 8. mart postane državni praznik u Sovjetskom Savezu. Iako je u komunističkim državama kasnije ovaj praznik izgubio svoj revolucionarni karakter, postao je simbol priznavanja doprinosa žena društvu, slično Danu majki ili Valentinovu na Zapadu.
Međunarodni dan žena danas je državni praznik u mnogim zemljama, poput Rusije, Bjelorusije, Ukrajine, Kazahstana, Moldavije i Tadžikistana, gdje se obilježava cvijećem i poklonima. U zapadnim zemljama, praznik je bio potisnut tokom 1930-ih zbog povezanosti s komunizmom, ali je 1960-ih ponovo oživio zahvaljujući feministkičkom pokretu. Ujedinjene nacije su 1975. godinu proglasile Međunarodnom godinom žena i zvanično počele obilježavati 8. mart kao globalni dan borbe za prava žena.
Iako su žene u mnogim dijelovima svijeta izborile pravo glasa, pristup obrazovanju i bolje radne uvjete, izazovi i dalje postoje. Nejednaka plata za isti rad, nedovoljna zastupljenost u političkim i rukovodećim pozicijama, te nasilje nad ženama ostaju goruća pitanja.
U Bosni i Hercegovini, tradicionalni društveni obrasci još uvijek otežavaju postizanje stvarne ravnopravnosti. Iako postoje zakoni koji garantuju jednakost, njihova primjena često izostaje. Položaj žena u bh. politici i ekonomiji i dalje je daleko od požljnog, a mnoge organizacije i inicijative rade na tome da se situacija poboljša.
Međunarodni dan žena nije samo dan za poklone i čestitke, već prilika da se podsjetimo na dugu borbu za jednakost i prava. To je dan kada se treba osvrnuti na postignute uspjehe, ali i ukazati na prepreke koje su i dalje prisutne. Borba za prava žena nije završena, već je proces koji zahtijeva kontinuirani angažman cijelog društva.
