Procjenjuje se da je od završetka rata primljeno toliko malo domaćih članova baletskog ansambla u Sarajevu da se mogu izbrojati na prste jedne ruke. Jesu li potrebne konkretne izmjene paradigmi u načinu obrazovanja ili načinu razmišljanja opstanka jedne kulturne grane?
“Početkom 20. vijeka počinjemo da razmišljamo – naše društvo, društveno uređenje – o kadru koji će danas-sutra biti ovdje u Narodnom pozorištu, odnosno baletni igrači koji će zauzeti to svoje lijepo mjesto”, kaže Edina Papo, direktorica Balet festa Sarajevo.
Dok se nekada sistemski ulagalo u obrazovanje i razvoj baletskih igrača, danas se mladi talenti nalaze pred izazovima zbog kojih nerijetko odustaju ili traže prilike van Bosne i Hercegovine. Razlog: manjak prilika, resursa, ali i zainteresovanosti.
“Imamo nastavne planove i programe, to je vrlo jasno definirano. Međutim, problem je što nemamo dovoljan broj nastavnog kadra i zato ne upisujemo generacije svake godine. Naprimjer, u našoj školi se dešava da primamo tri generacije jednu za drugom i onda tri godine ne primamo nijednu generaciju, zato što imamo samo tri nastavnika klasičnog baleta”, objašnjava Ivana Hadžihasanović, nastavnica u Osnovnoj muzičkoj i baletskoj školi Novo Sarajevo.
Mlada balerina u pripravničkom stažu u Narodnom pozorištu Dalila Kaučić pokazuje da se posvećenost i upornost, ipak, isplate. Svoj plesni put počela je u petoj godini, a danas se izdvaja talentom i disciplinom.
“Jedina sam koja je otišla u srednju školu. Puno djece se odluči da se neće baviti baletom nakon osnovne škole. Sad sam imala i tu sreću da dobijem i pripravnički ugovor, odmah nakon što sam završila baletnu školu, što je stvarno rijetkost”, ističe balerina Dalila Kaučić.
Balet je neizostavan dio kulturnog identiteta Sarajeva i Bosne i Hercegovine, a odgovornost za njegovu budućnost leži na institucijama koje odlučuju o ulaganjima u umjetnost i obrazovanje. Da bi se balet nastavio razvijati, ne smijemo ga posmatrati kao luksuz već kao dio kulturne tradicije koju vrijedi njegovati i graditi.
federalna.ba
