Od 2000. godine u svijetu se današnji dan obilježava kao Međunarodni dan maternjeg jezika, koji je odredio UNESCO kao dan kada se veća pažnja posvećuje pitanjima njegovanja jezičke i kulturne različitosti. Ovaj dan se obilježava u znak sjećanja na studente koji su 21. februara 1952. godine ubijeni u Daki u Istočnom Pakistanu (Bangladešu), jer su protestirali zbog toga što njihov maternji jezik nije proglašen zvaničnim, piše Jajce Online.
Dan maternjeg jezika je dio kulturnog identiteta naroda, tačka prepoznavanja, različitosti, ali i tolerancije i razumijevanja. Briga o maternjem jeziku je način dokazivanja svijesti o vlastitom identitetu, ali i veoma osjetljivo mjesto tolerancije prema drugom i drugačijem.
Narodna poslovica kaže: „Koliko jezika govoriš, toliko ljudi vrijedišˮ i znanje svjetskih jezika zaista jeste pravo bogatstvo. Međutim, ma koliko je lijepo razumjeti i govoriti jezike svih naroda, prije svega treba znati i čuvati svoj maternji jezik. O značaju maternjeg jezika razgovarali smo sa Maidom Popara Jašarević, profesoricom bosanskog jezika i književnosti.
„Maternji jezik je neotuđivo pravo svakog pojedinca. Obilježavanjem Dana maternjeg jezika skrećemo pažnju na važnost učenja svog maternjeg jezika što podrazumijeva njegovanje kulturne i jezičke tradicije pisane na maternjem jeziku. To je dakle cijelo jedno bogatstvo koje baštinimo u svojoj kulturnoj i jezičkoj tradiciji, a koje trebamo znati da bismo ga pokazali i ostavili budućim generacijama“, kazala je za Jajce Online Maida Popara Jašarević, profesorica bosanskog jezika i književnosti u Općoj gimnaziji „Nikola Šop Jajce“.
U razgovoru za Jajce Online Maida je kazala kako nam općenito nedostaje više uvažavanja i strpljenja da čujemo i saslušamo jedni druge. To ćemo najbolje postići pravilnom upotrebom svoga jezika u verbalnoj komunikaciji. Ne stideći se svoga, a poštujući tuđe mi zapravo oplemenjujemo sebe te tako postajemo bolji, uspješniji i poštovaniji ljudi. Postojimo samo onda kada imamo svoj jezik, a njegova ljepota i snaga riječi dobija puni značaj tek u dodiru s drugim jezicima. Volimo i čuvajmo maternji jezik, ali poštujmo tuđi.
„Danas su gotovo svi jezici i govori koji se koriste u svijetu u određenoj mjeri ugroženi, pa i oni koji su najzastupljeniji i imaju najviše govornika. Zbog toga je važno njegovati i čuvati maternji jezik, unapređivati govor i ukazivati na njegov značaj. Mi često zaboravljamo koliko je teško uspostaviti jedan jezički standard i koliko je to mukotrpan i zahtjevan posao. Kada nemate standardni jezik, vi zapravo nemate ništa“, poručila je Maida.Bosanski jezik u svojim počecima razvijao se naporedo sa hrvatskim jezikom. Pisana riječ je zaživjela još prosvjetiteljskim radom Ćirila i Metodija i glagoljicom koja je zajedničko historijsko pismo oba ova jezika. Bosanski i hrvatski jezik pripada južnoslavenskoj skupini jezika i zasnovani su na štokavskom narječju. Jezički temelji ovih jezika su isti, kao i brojna pisana tradicija od X do XI stoljeća, prvo na glagoljici, a kasnije na bosančici.
„Bošnjaci su uvijek ostali vezani za svoj jezik, iako su od kraja XV do početka XX stoljeća stvarali književna djela na orijentalnim jezicima. U tim djelima jezik žitelja Bosne nazivan je bosanskim, a više stotina autora dodalo je svom imenu odrednicu Bosnavi/Bosnali/Bosanac koja je signalizirala njihovu golemu i trajnu vezanost za maticu Bosnu. Orijentalni jezici zapravo nikada nisu ušli u šire mase i nisu uticali na njegovanje svog maternjeg jezika. Dovoljno je samo spomenuti Muhameda Hevaiju Uskufiju i prvi bosansko-turski rječnik Potur Šahidija (1631.) koji se smatra jednim od najstarijih rječnika na južnoslavenskim prostorima“, kazala je Maida.
S obzirom da imamo mnogo dijaspore, pitali smo kakvi se napori ulažu kako bi budući naraštaji u inostranstvu poznavali jezik svojih predaka.
„Roditelji prije svega moraju nositi svoj jezik i kulturu u srcu, kako bi ih prenijeli na svoju djecu. Boravak u drugoj državi ne bi trebao biti prepreka učenju maternjeg jezika. Naša je obaveza da ma gdje bili čuvamo, govorimo, pišemo, pa i mislimo jezikom kojeg smo naslijedili od naših predaka, jer samo tako ga možemo bilo gdje sačuvati od zaborava“, poručila je ona.
U kontekstu pisane komunikacije sve češće, naročito mladi, koriste se stranim riječima, najčešće riječi iz engleskog jezika. Pitali smo da li je to i slučaj sa učenicima Opće gimnazije „Nikola Šop Jajce“?
„U svakom jeziku postoji, pored domaćih, određen broj riječi koje su primljene iz drugih jezika. Uticaju stranih riječi posebno je izložen naš jezik, jer je i u prošlosti primio mnoge strane riječi, a manji jezici uvijek su otvoreni prema dominantnim jezicima. Stoga je vrlo teško ograničiti upotrebu stranih riječi, pogotovo kod mladih. Na mladima svijet ostaje, a sa mladima i bosanski jezik opstaje. Oni su najbolji čuvari bosanskog jezika, a ja nastojim da ih potaknem na čitanje i služenje knjigama te preispitivanje svega pročitanog. Na taj način će izbjeći i suvišne i netačne informacije na internetu, te usavršiti svoju jezičku izražajnost“, kazala je Maida.
„Uvijek će biti talentiranih mladih pisaca, pjesnika, umjetnika koji pišu onako kako ih je majka naučila. Dok jesmo i postojimo, majke se uvijek sjećamo. Jedna je majka, jedan je jezik kojemu nas je naučila. Sve dok imamo s kim na maternjem jeziku razgovarati, ne možemo ga zaboraviti. Nema ljepšeg jezika od onog kojim smo progovorili prvu riječ“, poručila je Maida Popara Jašarević za kraj razgovora.
(Jajce Online/Adna Smajlović Skopljak)
