U nastavku vam donosimo inspirativnu priču naše sugrađanke Sanje Fazlić:
– Na magistralnom putu M5 pokraj dobro svima poznatog restorana “Kod Fehre” je jedno turbe. Tu, na zidiću šćućurena sjedi žena i na drvenoj gajbi prodaje plodove prirode uzgojene u njenoj bašti ili ubrane u šumi.
Krhka ženica koju život nije mazio i pazio sedamdeset i neko godište kako mi je rekla kada smo se upoznale prije par godina, a izgleda kao da je šezdeset i neko…
Stadoh da je pozdravim kao i obično i da joj dam hedije, bila je plata, ne živi se sam, a ide Bajram pa eto neka se nađe. Malo sam s njom prozborila koju upitavši je za bolesnog brata, djecu i tako kroz priču reče mi: “Sve je prolazno, ništa materijalno nije važno ni pare nisu važne, preživi se, Bože samo zdravlja…”
Meni ništa srcu draže nije nego kad insan ima s kim da popriča onako od srca, da uputi lijepu riječ, neka si ti meni živa i zdrava”.
Ustajem, pozdravljam se sa njom, sjedam u auto i krećem polako. Mahnem joj i u retrovizor pogledam, a ona ispružila dlanove moli se Bogu i prati me pogledom.
Ono što je zanimljivo u cijeloj ovoj priči je to da mi je u autu nastao problem s radiom, nisam ga mogla ugasiti i počeo se toliko grijati da se okvir usijao. Poslije susreta s njom radio sam bez problema ugasila pa upalila i evo… vraćam se s puta, slušam muziku i nemam nikakav problem.
Uz ovu priču želim zamoliti prijatelje koji putuju tom dionicom puta da stanu ako je vide, porazgovaraju s njom, ko može da joj pomogne lijepo bi bilo, ko ne može neka bar joj lijepu riječ kaže, napisala je ona.
(Jajce Online)
