U srcu Balkana odvija se glasna u snažna borba. Aktivisti, ekološke organizacije i lokalne zajednice udružuju snage kako bi se suprotstavili prijetnjama koje dolaze u obliku rudarenja litijuma, nelegalne i nekotrolisane eksploatacije šljunka , te izgradnje mini hidroelektrana. Iako obećavaju ekonomski razvoj i energetski napredak, ove industrije donose sa sobom ozbiljne ekološke i društvene posljedice.
Aktivisti, ekološke organizacije i lokalne zajednice udružuju snage kako bi se suprotstavili prijetnjama koje dolaze u obliku rudarenja litijuma, nelegalne i nekontrolisane eksploatacije šljunka te izgradnje mini hidroelektrana. Iako ove industrije obećavaju ekonomski razvoj i energetski napredak, one sa sobom donose ozbiljne ekološke i društvene posljedice.
Dok globalna potražnja za litijumom i obnovljivim izvorima energije raste, Balkan se suočava s pitanjem: koliko razvoja možemo priuštiti, a da ne izgubimo čistu vodu, plodno zemljište i prirodu? Upravo s tom porukom, od 24. do 26. oktobra, u Bijeljini i Gornjim Nedeljicama održava se okupljanje Saveza “Odbranimo r(ij)eke Balkana”, mreže koja okuplja više od četrdeset organizacija civilnog društva, aktivista i volontera iz cijele regije.
Domaćini skupa bili su ekološka udruženja “Eko-put Bijeljina”, “Čuvari Majevice” iz Lopara i “Karton revolucija”. Tema okupljanja bila je jasna – odbrana prirodnih resursa od nekontrolisane eksploatacije i destruktivnih projekata rudarenja i izgradnje mini hidroelektrana.
“Organizacije civilnog društva sa Balkana, uključujući udruženja iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, povezane su kroz regionalnu mrežu ‘Odbranimo r(ij)eke Balkana’. Naš fokus je očuvanje zdravih životnih sredina, a prvenstveno voda, jer eksploatacija ruda i primjena određenih tehnologija, poput korištenja kiselina u rudarenju, negativno utiče na vode i ekosisteme. Poseban akcenat stavljamo na kampanju protiv eksploatacije minerala na Majevici. Lokalni zvaničnici i građani podržavaju ovu borbu jer svi želimo razvoj ovog područja u drugačijem, održivom pravcu. Majevica treba da bude zaštićeno područje – park prirode, a naše drinske vode očuvane”, kaže za BUKU Snežana Jagodić-Vujić, predsjednica udruženja “Eko-put” iz Bijeljine.
Litijumska groznica: Ekološki rizici i društvene posljedice
Litijum, ključna komponenta baterija za električne automobile i mobilne uređaje, postao je strateški resurs u globalnoj energetskoj tranziciji. Međutim, njegovo rudarenje nosi brojne ekološke prijetnje. Istraživanja pokazuju da proces eksploatacije litijuma može dovesti do kontaminacije podzemnih voda, uništavanja poljoprivrednih površina i smanjenja bioraznolikosti.
U Srbiji su planovi za rudarenje litijuma naišli na snažan otpor građana zbog straha od zagađenja okoliša i ugrožavanja zdravlja lokalnih zajednica. Slična situacija odvija se i u Bosni i Hercegovini, gdje se istraživanja litijumskih nalazišta šire, izazivajući zabrinutost među stanovništvom.
Andrijana Pekić-Tešanović, predsjednica udruženja “Čuvari Majevice” iz Lopara, kaže za BUKU da je borba ekoloških udruženja, ali i mještana Majevice, neupitna:
“Otvaranje rudnika predstavlja ozbiljnu prijetnju za našu budućnost. Ni prirodu, ni ostanak ljudi na ovim prostorima ne čini boljim. Nastavljamo našu borbu i ovo je još jedan pokazatelj da smo svi zajedno u tome, podržavajući jedni druge, ne samo u granicama Bosne i Hercegovine, nego i Srbije i šire. Naša politička scena trenutno je veoma nestabilna i nesigurna, a pojedini političari mogu biti skloni tome da nude naša mineralna i rudna bogatstva kako bi osigurali svoj opstanak i visoke pozicije. Svjesni smo te opasnosti i upravo zbog toga smo ovdje – riješeni da ne dozvolimo da se to desi i da zaštitimo prirodu i budućnost naših zajednica”, kaže Pekić-Tešanović.
“Bijeljina se nalazi između dva velika projekta – Jadar i Majevica. Ukoliko bi došlo do rudarenja litijuma s bilo koje strane, bili bismo izrazito ugroženi. Već sada imamo velikih problema zbog nelegalne i nekontrolisane eksploatacije šljunka. Podzemne vode su se spustile za 12 do 14 metara, što je već vrlo alarmantno. Ne znamo tačno šta će se dalje dešavati. Vjerovatno su nekontrolisanim kopanjem doveli do poremećaja tokova voda, a sušni periodi i malo kiše dodatno pogoršavaju situaciju. Sve to zajedno dovelo je do kritičnog stanja koje sada imamo”, kaže Snežana Jagodić-Vujić.
Balkan na udaru profita i politike
Na Balkanu su, kako ističu organizatori, resursi pod konstantnim pritiskom. “Rude, voda, šume, zemljište, izvori energije, prostor, ali i sami ljudi i njihove zajednice postali su roba na tržištu interesa”, poručuju iz Saveza.
Mini hidroelektrane često se predstavljaju kao ekološki prihvatljiv izvor energije. Međutim, njihove posljedice na okoliš i lokalne zajednice su ozbiljne. Izgradnja MHE uključuje preusmjeravanje rijeka, uništavanje staništa i smanjenje protoka vode, što negativno utiče na bioraznolikost i kvalitet života lokalnog stanovništva.
U Bosni i Hercegovini više od 70 MHE već funkcioniše, a mnoge su izgrađene bez adekvatnih ekoloških procjena, pa čak i u zaštićenim područjima. Građani širom Balkana organizuju proteste i inicijative kako bi se suprotstavili daljoj izgradnji ovih objekata.
“Svjedočimo da je priroda napadnuta sa svih strana – svakodnevnom napadu na naše rijeke, šume, oranice i zavičaje. Prije dvije godine centralni neprijatelj bile su male hidroelektrane, a posljednjih godina svjedočimo velikom naletu kapitalističkih interesa koji dolaze sa svih strana. Imamo veliki pritisak rudarskih korporacija. Važno nam je bilo tematizirati tu prijetnju našoj prirodi i budućnosti. Nije samo stvar protiv čega se borimo, nego za šta se borimo. Svi smo ovdje danas zato što se borimo za bolje sutra, ne samo za nas, nego i za buduće generacije – jer je to jednostavno borba za život”, kaže za BUKU Azra Berbić, aktivistkinja Fondacije “Akt” iz Kaknja.
Zajednička borba za očuvanje prirode
Uprkos izazovima, zajednice na Balkanu ne odustaju. Ekološke organizacije udružuju snage kako bi podigle svijest o ekološkim prijetnjama i mobilisale građane na akciju. Kroz proteste, edukativne kampanje i pravnu borbu, one nastoje zaštititi rijeke, šume i planine od industrijskih prijetnji.
Balkan se suočava s dilemom: kako balansirati energetske potrebe i ekološku održivost? Dok energetska tranzicija zahtijeva nove izvore energije, važno je da se razvoj temelji na principima zaštite okoliša i socijalne odgovornosti. Zajednice koje žive u skladu s prirodom moraju imati glas u odlučivanju o projektima koji ih direktno pogađaju. Očuvanje rijeka i planina, poručuju aktivisti, nije samo ekološki imperativ, već i kulturni i društveni, jer one čine identitet Balkana.
Živković: “Srbija nije rudarska zemlja”
Iz Srbije stiže slična poruka. Žaklina Živković, predstavnica inicijative “Pravo na vodu”, naglašava za BUKU da građani žele drugačiju budućnost.
“Rudnici i projekti koji se planiraju širom regije nisu održivi razvoj. Srbija nije rudarska zemlja – mi živimo od poljoprivrede i onoga što sami stvaramo. Rudarstvo nije naša budućnost. Dobre vijesti su da većina građana to prepoznaje i bori se da tako ostane. Moć je u nama – mi ćemo Srbiju sačuvati.”
Iako su izazovi ogromni, aktivisti širom Balkana ne odustaju. Kroz proteste, edukativne kampanje i pravne bitke pokušavaju očuvati rijeke, šume i planine od industrijskog pritiska. Jer očuvanje rijeka i planina, kažu, nije samo ekološko, već i kulturno i identitetsko pitanje.
(Buka)
