Pet je do 12, poručile su žene oboljele od karcinoma dojke. Krajnje je vrijeme da se ukinu liste čekanja, revidira lista lijekova i osigura dostojno liječenje onkološkim pacijentima. No, čini se da, unatoč njihovim apelima, stvarnih promjena, još neće biti.
Liste čekanja su liste smrti. Adekvatnu terapiju ne mogu dobiti. Onkološki pacijenti umiru svakodnevno. Emotivnim performansom koji simbolizuje upravo umiranje žena oboljelih od raka dojke, sa ispisanim porukama, članice udruženja Renesansa pokušale su skrenuti pažnju na ove probleme.
Već 12 godina traje i borba Azre Babajić. Karcinom dojke, potom karcinom kostiju, terapije, zračenja.. Nažalost, metastaza se proširila cijelim tijelom, a da sve bude još teže, pomoć nadležnih izostala je.
“U suštini sam dobila odgovor da se liječim samofinansirajuće, zvala sam Tursku i druge, lijekovi koštaju 6300 evra koje treba da kupujem svako 21 dan, ja sam digla ruke od toga, ja to ne mogu, i kuću da prodam, ne postižem ništa.. Odustala sam, čekam da mi pomogne Bog, doktori pa možda naša država dobije taj lijek koji nam treba, ja se nadam da ću to ipak dočekati.”
Mnoge, ipak, nisu dočekale. Umrle su na listama čekanja. Takva je bila sudbina i sestre Imele Kašibović. A istu borbu vode i Imela i njena majka Besima.
Besima Kašibović: “Teško je, ali borimo se…”
U toj borbi očekuju, kako navode, da se nadležni konačno osvijeste i da im omoguće adekvatno liječenje.
Imela Kašibović, Udruženje Renesansa:
“Da napokon revidiraju listu lijekova, da ukinu listu čekanja, da nam omoguće da imamo redovnu terapiju u kontiniutetu koju mi trebamo piti, nadam se da će neko barem imati neke empatije prema nama i da će reći dosta je više, sad ćemo početi da mislimo i na te ljude.”
Jer do sada su, kažu, bili zapostavljeni.
Jadranka Prljić, Udruženje Renesansa:
“Borila sam se sa karcinomom dva puta, došla sam ovdje da podržim osobe koje ne mogu da dobiju lijek, umiru bez lijekova, da ova država shvati da mi oboljeli nismo građani drugog reda, nego normalni bolesnici kao svi drugi. Mi smo vrlo zapostavljeni, nas niko ne gleda, ne sluša.”
Lista lijekova nije revidirana od 2019.godine, iako bi trebalo to učiniti barem jednom godišnje. Uskoro bi mogli stići novi lijekovi, ali pitanje je, kažu pacijentice, o kakvim lijekovima je riječ?
Enida Glušac, Udruženje Renesansa:
“Mi sad imamo informacija da se na naše tržište uvoze lijekovi koji nisu odobreni u EU i SAD, biće propisan po jedan lot na tenderu za odabir lijekova, to znači da će na svakom tenderu prolaziti najjeftiniji lijek, to znači da svaki put kad pacijent ode na kontrolu kod onkologa može se desiti da mu svaki put bude propisan drugi lijek, ko će onda pratiti kako taj lijek utiče na njegovo zdravstveno stanje.”
Umjesto da se problem rješava na državnom, ili barem entitetskom nivou, to je učinila Vlada KS, te osigurala liječenje pacijenata.
Enis Hasanović, Ministar zdravstva KS:
“Mislim da smo uradili sve što smo mogli u našem ministarstvu, zbog ingerencija i svega, ali je li dovoljno? Nije. Jesmo li srećni, nismo. Kad bi svi uradili ono što mogu, ovo bi bilo daleko bolje mjesto za život.”
Ipak, nisu svi dali svoj maksimum, kažu pacijenti. DOk nadležni poručuju da su učinili sve što su mogli, vjerovatnije od toga je da uopšte ne znaju koliko ima onkoloških pacijenata. Jer jedino u BiH ne postoji registar oboljelih.
