Ideja za film “Sarajevski spust 1984” počela je od autorice i rediteljice Aleksandre Kostić i Adnana Haskovića, koji su u ovom filmu prepoznali ljudski, simbolički, ali i svjetski potencijal.
“Na Olimpijskim igrama u Sarajevu sam samo ja predstavljao Senegal”
Simbolično, Lamine Gueye u prethodnim danima ponovo je bio na mjestima gdje je ispisao historiju na Zimskim olimpijskim igrama 1984. godine, a prisjećajući se ovog događaja, on je otkrio kakve emocije nosi.
“Sarajevo je za mene najposebnije”
Osim u Sarajevu, Lamine je nastupio na Olimpijskim igram 1992. godine u Albertvilleu i 1994. godine u Lillehammeru. On je otkrio koje su razlike u poređenju sa učešćem na Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu.
“Više mi se ovdje dopada, ali učešće na tim takmičenjima je bilo divno iskustvo. Ideja Olimpijskih igara je poštovanje i zajedništvo, ali od 1994. godine, počeli su tjerati male zemlje. Prema mom mišljenju, to je uništilo olimpijski duh. Kada ste mladi, ne možete razumjeti sve poruke koje su vam upućene. Ipak, u svemu tome, Sarajevo je za mene najposebnije. Ne znam nikoga ko se takmičio na Olimpijskim igrama u ovom gradu, a da je otišao razočaran”, kazao je.
“Kada sam odlučio predstavljati Senegal na Olimpijskim igrama, mnogi su mislili da sam lud”
Shodno činjenici da Gueye dolazi iz Senegala, gdje nije imao prilike za skijanje, on je pojasnio i kako se pojavio interes za ovaj sport.
Ideja za film “Sarajevski spust 1984” počela je od autorice i rediteljice Aleksandre Kostić i Adnana Haskovića (Foto: S. S./Klix.ba)
“Kao dijete, nisam bio neko koga je lako odgajati. Izgubio sam oca kada sam bio jako mlad. Nakon toga sam izgubio djeda što je otežalo moje odrastanje. Moja majka je odlučila da me smiri tako što će me poslati na školu skijanja u Švicarskoj. To je bila velika promjena za mene, ali me skijanje oduševilo. Shvatio sam koliko uživam u tome. Nakon nekoliko godina, sa svojom majkom i sestrom sam se preselio u Francusku. Nedostajalo mi je skijanje, ali tada nisam bio u prilici da se bavim time. Skijanju sam se ponovo vratio s 18 godina, kada sam došao na ideju da predstavljam Senegal na Olimpijskim igrama. Mnogi su mislili da sam lud. Ako imate motivaciju i želju, to je dovoljno. Kada sam došao kao jedini predstavnik Senegala u Sarajevo, plakao sam jer je bilo zaista jako emotivno”, naveo je.
Osim toga, Lamineov djed Amadou Lamine-Gueye bio je prvi predsjednik Parlamenta nezavisnog Senegala i jedan od važnijih afričkih političara 20 stoljeća. Također, on se borio protiv kolonijalne nepravde, a upravo tu upornost i istrajnost Lamine navodi da je naslijedio od njega.
“Uvijek je sve radio na miran način. Ja sam bio previše mlad da bih bio miran, ali vremenom sam to naučio. Sjećam se da je moj djed uvijek iskreno razgovarao sa mnom i mojom sestrom i davao nam je bitne savjete za budućnost”, kazao je.
“Trebamo se vratiti zajedništvu, ali svi su usmjereni na finansijsku stranu”
Prisjećajući se učešća na Zimskim olimpijskim igrama, Lamine je govorio i o važnosti jednakosti, vidljivosti i prava da bude prisutan, što su ujedno i motivi snimanja filma “Sarajevski spust 1984”.
Lamine je govorio i o važnosti jednakosti, vidljivosti i prava da bude prisutan (Foto: S. S./Klix.ba)
“Možemo vjerovati da na Zimskim olimpijskim igrama važi ta jednakost, ali male zemlje Olimpijskom komitetu nisu interesantne iz finansijskog ugla. Nakon 1994. godine, uveli su neka drugačija pravila. Jednom ste svi bili jednaki i nakon toga, promjena. Shodno tome, nameće se pitanje treba li sport biti most između svih nacija, religija, jer nisu sve zemlje bogate da plate pripreme i takmičenja. Sve je to sada u potpunom haosu. Trebamo se vratiti zajedništvu, ali nisam siguran da ćemo to uraditi, jer su svi usmjereni samo na finansijsku stranu”, poručuje.
Također, Lamine je osnivač Senegalske Ski Federacije, a tokom svog djelovanja napisao je dvije knjige o izgubljenom olimpijskom duhu. Kako tvrdi, kroz godine se borio da otvori prilike, kako bi takmičari Senegala mogli legitimno učestvovati na Olimpijskim igrama.
“Iako su to velike stvari i velike promjene, mislim da nikada ne treba stati, mora se boriti dalje da bi se nešto postiglo. Kroz moju knjigu odgovaram na pitanja kako sam došao do takmičenja na Olimpijskim igrama, dok kroz drugi dio odgovaram i na to kakvo je bilo moje učešće, kakva su prava i jednakosti na ovom takmičenju. Kada govorite stvari koje Olimpijski komitet ne želi čuti, onda nemate prilike da dovoljno promovišete svoju knjigu, ali upravo film ‘Sarajevski spust 1984’ je odlična prilika da kažem sve što imam”, poručio je.
“Emotivno je sresti ljude koji su pratili moj spust 1984. godine”
Snimanje filma “Sarajevski spust 1984” je ujedno motiv njegovog dolaska u Sarajevo, nakon 42 godine. Kako pojašnjava Lamine, trenutno se osjeća kao u filmu ‘Povratak u budućnost’ te ima osjećaj kao da se ponovo vratio u 1984. godinu.
“Kada sam ovdje bio zbog takmičenja, bio sam jako mlad i nisam dovoljno razumio posebnost Sarajeva, nisam imao vremena dovoljno se upoznati sa ovim gradom. Moja vizija humanosti u Sarajevu je sada ljepša. U mogućnosti sam da vidim prave dobre stvari kada su tu. Nakon 42 godine, ljudi u Sarajevu se nisu promijenili. Uvijek su na isti način susretljivi i ljubazni. Zadržali su sve svoje vrijednosti. Kroz ovaj film imam priliku da upoznam ljude iz ove zemlje još bolje. Emotivno je bilo sresti ljude koji me pamte i koji su pratili moje takmičenje 1984. godine. Nisu vjerovali da sam to ja”, kazao je.
Foto: S. S./Klix.ba
Lamine dalje ističe da je prilikom snimanja odlučio biti tu za sve što je potrebno, a posebno je izdvojio važnost zajedništva u svakom procesu.
“Došao sam, upoznao sam ljude, otići ću uz nova poznanstva i nove prijatelje iz Sarajeva. Nije bitno odakle dolazite, mi smo svi zajedništvo. Sada imam više inteligencije i pameti da osjetim dobrotu ovih ljudi. Kada imate čast da budete dio nečega poput ovog filma, to je zaista predivna stvar. Sarajevo može biti primjer svijetu po prihvatanju i susretljivosti”, rekao je na kraju razgovora za Klix.ba.
